Puslice probe
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Manastir Liplje
Zurück Weiter Krenuli smo na put jednog majskog dana 2013 godine I kao sto to mnogi rade ukljucili navigaciju koja nas je na pocetku vodila asfaltnim putem a poslije makadamskim. Ne znam da li je to bio pravi put ali ako nije bila je najduza precica kojom smo do sada prosli , nekih dvadesetak kilometara …
Manastir Stuplje
Zurück Weiter Manastir Stuplje Septembar mjesec 2013 godine , kisovit i hladan dan nije nas sprijecio da krenemo na put kako je planirano. Na pocetku asfaltni put a pred kraj I makadamski put doveli su nas kroz borovu sumicu do proplanka sa manastirom. Kisa nas je posjetila da jos uvijek pada cim smo izasli a …
Manastir Ostrog
Zurück Weiter — April 2017 godine ovaj puta krecemo na put da posjetimo jedan od poznatijih manastira… Na put smo krenuli: moja supruga , onda ja licno, jedna punica , jedna svekrva, dvije prije , jedan sin , jedna cerka , jedan zet , jedna snaha , jedna majka , jedan otac i eto ako …
B00 – UVOD – Zalutala sjecanja
Ova druga knjiga , dijelom sjecanja iz Njemackih logora , je inspirisana po istinitim dogadjajima po dnevniku moga djeda Uletilovic Nikole. Druga knjiga Ne branite mi ljubav , bez nje ću prestati da postojim , bez ljubavi bi me snovi ubili , ne branite mi snove , bez snova bi me vjetrovi oduvali…… – Izdavac: …
B01 – OSTALO JE SJEĆANJE
Da li ste primijetili da je vrijeme nešto čega imamo u životu ili malo ili puno. Mislim da nema toga ko se kad je bio mali nije upitao , a kada ću ja jednom porasti i biti veliki , jedan period kada smo u želji da vrijeme požurimo postigli suprotan efekat da je ono jako …
B02 – I OPET PRUŽAM RUKE
Okrećem se oko sebe , opet sam tu na istom mjestu kao i prije par noći. Isti san sanjam već duže vremena I postaje mi polako jasno da je to taj isti predio , ista okolina kao I prije par dana. Zar je moguće da je to samo jedan san. Tako je sve vjerodostojno , …
B03 – STARA KUĆA NA KRAJU SOKAKA
Išli smo polako ja i Lana i tražili zapisanu adresu na malom komadiću papira. Cijelim putem su mi se misli rojile i pitanja nadolazila. Možda mi je ta priča ostala iz bilo kojih razloga negdje u podsvjesti I u snu je opet sve isplivalo. Interesantno mi je bilo jedino zašto se san stalno ponavljao , …
B04 – OVAJ PUTA SE NISAM BOJAO
Direktno pred nama je bio sto sa četiri stolice i to onaj starinski mislim da mogu čiste duše reći stil iz baroka. Nešto stvarno divno , izrezbareno disalo je nekom starinom koja privlači. Lijevo je bio krevet i kad smo se malo napregli očima u njemu smo prepoznali siluetu starca. Bio je toliko mršav da …
B05 – KAD SVE PRODJE ONDA OBIČNO OSTAJEMO SAMI
Polako sam išao prema kući na brijegu I svakim korakom mi je pejzaž bio sve više I više poznat. Nikada nisam bio tu , to mi je bilo jasno , a sve mi je bilo poznato ali sada to više nije bilo važno. Jedino što sam htio je da udjem u tu kuću I da …
B06 – KAKO JE PROKLETO TEŠKO GLEDATI TUDJE SUZE I BITI BESPOMOĆAN
olako je pružio ruku i drhtavom rukom prinio čašu vode ustima… Na momenat je starac stao i pogledao me kao da nijemo pita – pa stižeš li ti to dijete – ali ništa ne reče. Nije bilo ni potrebe jer je njegov pogled govorio više nego riječi. Polako je pružio ruku i drhtavom rukom prinio …
B07 – OČI TVOJE BOJE NADE
Ujutro smo dobili hranu i primijetili kako se osjetno smanjio broj starješina oko nas. Jednostavno su se preko noći izgubili i pobjegli. To nije bio dobar znak jer su starješine sigurno više znali od nas i ta me je pomisao plašila.Pokušao sam i ja da izadjem u dvorište ali me straža grubo vratila. Morali smo …
B08 – MOGU JOŠ SAMO DA SE NADAM I NiŠTA VIŠE
Ujutro rano je nepregledna kolona krenula za Prnjavor. Konjska i volovska kola su škripala dok su vojnici gurali i tukli konje i volove da brže idu. Ni stoka više nije imala snage pa je već krv curila poslije svakog udarca bičem. Bilo mi je žao te stoke i konja i da sam imao snage najradije …
B09- PANIKA BEZ KRAJA
Moram priznati da su me već jagodice prstiju bolile od tipkanja ali posao je bio posao I nisam to htio ni sebi da priznam a kamoli starcu da mi je polako već dosta pisanja. Ma nema veze , pomislih , ako on može tako star da diktira pa mogu I ja da sve zapišem. Ipak …
B10 – A TAKO SAM HTIO JOŠ JEDAN ZAGRLJAJ
Podijelili su nam male ašovčiće i naredili da sebi kopamo rake. Kopali smo svi blijedi nas četrdeset uhvaćenih bjegunaca. Postavili su pred nas mitraljeze na nogarama i čekali da sebi iskopamo rupu. Krišom smo gledali debele Njemce koji su se kao dosadjivali čekajući da mi što prije završimo započeti posao. Pošto im se izgleda učinilo …
B11 – OSTAVITE SVAKU NADU VI KOJI ULAZITE UNUTRA – STALAG XVII-a
Postrojeni smo ispred kasarne i saopšteno nam je da se po krugu nesmijemo kretati i da će svaki pokušaj bjekstva biti kažnjen smrću. Rekli su nam da ćemo sutra primiti objave i hranu pa onda moći krenuti kući. Moral je porastao jer nikome nije u stvari bilo više do rata , svi smo htjeli samo …
B12 – ČOVJEK IMA SAMO JEDNU SUDBINU
Način na koji je razmišljao, taj djed me stvarno fascinirao , pa skoro je pričao kao i ja samo vjerovatno sa mnogo više životnog iskustva. Odmah na početku našeg razgovora mi je rekao jednu rečenicu , vjerovatno kao obrazloženje svoga postupka – čovjek ima samo jednu sudbinu i od nje pobjeći nemože , život dodje …
B13 – SVE MOJE JESENI SU TUŽNE
Ustajem sa stolice i polako , laganim pokretom prilazim prozoru od dnevne sobe. Napolju vjetar povija drveće i baca krošnje lijevo desno. Na momente se malo utiša i umiri i onda udari još žešće , još jače , još nemilosrdnije. To sve napolju me često posjeti na život i sudbinu jednog običnog čovjeka. Možda je …
B14 – OTKUD BAŠ TI KAD MI TREBAŠ NAJVIŠE
Otvarao sam oči polako i umorno ili je bolje da kažem bojao sam se da ih brzo otvorim. Moje sumnje su se ostvarile , opet isti predio ista livada isti san. Znam da sanjam a opet je sve tako stvarno , opet je sve tako istinito. Svjestan sam da sam samo u jednom snu i …
B15 – REPETIRAO JE PIŠTOLJ I UPERIO GA U MOJU GLAVU
Ovaj puta smo ja i Lana došli sa našim malim autićem direkt do kuće , sada smo znali gdje je to pa smo se usudili i auto da koristimo. Otkada mi je kvačilo proklizavalo nisam se usudjivao da idem na put gdje moram svaki čas stajati i kretati. Osim toga jutros kad je od prve …
B16 – RADNA KOMANDA GW-941 MATTERSBURG
Rano ujutro su nas probudili i sa prijetnjama i udarcima istjerali napolje u krug. Njemci su stajali oko nas u punoj ratnoj opremi. Kad sam to vidio uhvatio me strah jer je prva pomisao bila opet nova grupa za strijeljanje koja se nikad više neće vratiti. Život je bio težak ovde i nepodnošljiv , gladovanje …
B17 – ZA MALO TOPLOTE KOJE NIGDJE NIJE BILO
Taj starac je stvarno puno proživio i tek sada ga razumijem zašto sve ovo hoće da se zapiše da se ne zaboravi. Nekako sam osjećao i divljenje i sažaljenje prema njemu zbog svega toga što je preživio. Mora da sam zastao sa kucanjem onako zamišljen kad sam osjetio pogled starca na sebi. Pogledao me je …
B18 – DVIJE DUGE GODINE PATNJE I BOLA
Januar 1943. godine Prozvali su moj broj i morao sam preći u malu grupicu prekoputa. Odgurani smo grubim udarcima kundaka puške u drugu baraku. Kao da mi je na ovo krhko i ispaćeno tijelo još neko sjeo na ledja. Teškim koracima se vučemo u susjednu baraku. Zamišljam već kako stojimo ispred rake a mitraljez …
B19 – SAMO JOŠ JEDAN MINUT ŽIVOTA VIŠE
Imali smo taj stari šporet , pravi ručni rad što bi se reklo , a svoj kvalitet je najbolje izražavao u hladna zimska jutra. Rada mi nikad nije dala da ga naložim iako sam ponekad i navaljivao ali je ona uvijek bila brža od mene , ne uvijek ali kad je bilo u pitanju loženje …
B20 – ZAŠTO LJUBAV UVIJEK TVOJE IME NOSI
Sjedim sam na našoj klupi u ovoj noći bez kraja. Čekam te a ne znam dali ćes doći , ali se ipak nadam , želim da se nadam. Vjetar zatrese obližnje krošnje. Kao zvuk tvojih koraka šapat lišća me pritiskao , osvrćem se u nadi. Nema nikoga. Mali valovi blago zapljuskuju šljunak ispod mojih nogu. …
B21 – U TOM TRENUTKU SVIJET JE PRESTAO DA POSTOJI
Uhvatili su me za kosu i okrenuli mi glavu prema malom uplakanom djetetu. Debeli ćelavi je još uvijek držao nož pod njenim grlom. Otimao sam se onako zavezan i molio da ih puste a mene da ubiju. Smijali su se grohotom na svaku moju riječ i uživali kad ih neko očajnički moli. Zar mogu ljudi …
B22 – PSI SU IM RAZVLAČILI CRIJEVA PO PUTU
Noć je , prvo stajanje i prvo noćenje pod krovom a ja nemogu da spavam. Padali smo od umora ovih dana i za očekivati je bilo da sad kao i svi ostali spavam ali jednostavno nemogu pa me ubi. Dobro rečeno , možda će nas sutra baš i pobiti kao stoku koja im više netreba …
B23 – NIJE DUGO POTRAJALO A ZEMLJA JE POČELA DA SE TRESE
maj 1945 godine U samo svitanje smo kao i obično bili već svi budni kao po komandi. Umor i glad su bili to dvoje stalnih pratilaca koji su se smjenjivali naveče i ujutro svih ovih zadnjih godina. Ako još tome dodamo i strah onda je slika skoro potpuna bila , ma dodje tu još …
B24 – SVAKI KORAK KAO OD OLOVA KILOMETRE PIŠE
Zemlja se tresla od tenkova a naša je mala šupica sva vibrirala od grmljavine. Naišli su tenkovi i da i nismo znali da su to Amerikanci poznali bi ih po crncima koji su virili iz njih. Kolona se zaustavila pravo pored naše šupe. Vojnici su nam iznijeli par konzervi keksa cigara i još par sitnica …
B25 – VOLIĆU TE I POSLIJE SMRTI
Opet sam tu u tom snu koji već skoro napamet znam. Mislio sam da je to već završeno , kraj sna sam saznao ali eto sanjam iznova. Možda da pokušam da se uštinem opet , možda pomogne. Pokušavam ali se ništa nedogadja , izgleda da je to samo ljudsko sujevjerje. Pogledam lijevu ruku , zbog …
B26 – DVIJE HILJADE KILOMETARA DO TEBE
Ogromna plava fleka je bila tu i izgledalo je kao da sam se uštinuo u snu negdje. Sad već neznam ništa više , nerazumijem šta se to samnom dogadja. Otkud fleka kad sam to samo sanjao , ne nisam to samo sanjao , to je bio moj žvot , kakav moj život ,sad baš ništa …
B27 – MORAM USPJETI – IMAM ZA KOGA I ZAŠTO
Počinjao je jedan dio moga života koji neću moći nikada zaboraviti. Jedan dio života koji nisam mogao sa svojom logikom lako objasniti. Pokušavao sam i upinjao se svom snagom da shvatim šta se to samnom dogadja i zašto se to baš meni dogadja. Pokušavao sam da zadržim čistu glavu ali su mi se uvijek misli …
B28 – VJEROVATNO ZBOG STRAHA , STRAHA ZA VLASTITI ŽIVOT
Skočio sam iz kreveta sav oznojen. Opet isti san , krv je bila svuda. Još se samo sjećam da su me opet ubili na isti način. Kako je to naporno svaku noć preživljavati isto ubistvo i još ako je tvoje vlastito koje znaš i očekuješ onda je horor potpun. Pogledam na sat , opet pet …
B29 – NAĆEŠ ME U SVAKOJ SUZI NA VJETRU IZGUBLJENOJ
Dogovorili smo se da će on dati toj ženi moj rukopis da čuje njeno mišljenje i da mi prenese a ujedno može pitati i tu drugu ženu da li želi da uspostavi kontakt samnom. Sada sam tek skoro siguran bio ali opet ne skroz da će mi jedna od njih dve pomoći. Tada sam mu …
B30 – SNOVI PRESTAJU DA POSTOJE ONDA KAD POKUŠAMO DA IH OSTVARIMO
Po ko zna koju veče već lutam sam ulicama ovog grada , Jedan grad nekako hladan i bezosjećajan. Možda sam i ja nekako takav u ovom trenutku , ali zar je to sad uopšte važno. Šta je sad uopšte važno. Šta je sad u stvari istina u čitavom tom pozorištu koga život zovemo. Upravo tako …
B31 – OSTAO SAM SAM I POTRČAO KOLIKO SU ME NOGE NOSILE
Obećanje je obećanje i opet smo se uputili do starca da nastavim sa pisanjem tamo gdje smo stali prošli puta. Imao sam jak utisak da je on želio da što prije završi sa svojom pričom. Lana je ovaj puta rado ostala sa mojim bratom jer je bio njen omiljeni film na televiziji a ja se …
B32 – MUŠKARCI NEPLAČU NIKADA
Kuća je još uvijek stajala na istom mjestu , i to je bilo nešto dobro u ovom trenutku , pomislih. Stao sam. Kako je divno ovde. Skoro sam i zaboravio kako je lijepo kod kuće. Sve je ozelenilo. Prilazim polako ulazu a srce mi se sve više više steže. Nema više buke , nema više …
B33 – SA OSMJEHOM IZ ULICE SNOVA
Guram se kroz gomilu ljudi koji pokušavaju kao i ja da udju na mala vrata od sale. Puštam par starijih ljudi da prodju kraj mene i pitam se , roditelji to nisu sigurno nego više djed i baka koji su došli na koncert. Lana ima danas koncert u obdaništu pa sam i ja naravno došao …
B34 – DAR SA NEBA
Ogroman krah koji para uši me natjera da otvorim oči. Zidovi su se počeli tresti i ljuljati kao da su od kartona , izvijali se kao dječija igračka. Ne prepoznajem uopšte gdje sam ja to , okrećem glavu lijevo desno grede padaju sa plafona , prašina , nevidim baš ništa oko sebe. Teško mi je …
B35 – KO ĆE ŽENE RAZUMITI
Uskoro je sve izašlo na vidjelo tako da nismo morali više pogadjati šta se u stvari kopa iza naših ledja. Ma nije to ni bilo iza naših ledja ali je tako izgledalo , jednostavno nisu htjeli ništa saopštiti odmah dok se roditelji ne slože. To sada mogu malo bolje da razumijem. Došao je i taj …
B36 – ČEŽNJA , SAMOĆA , ŽELJA
Moj boravak u Njemačkoj je bio jedan doživljaj koji se ne zaboravlja lako. Prvi mjeseci su nekako brzo prolazili. Sve nam je bilo novo i prvi puta u životu. Paket kolača je isto tako brzo pojeden. Sada smo čekali kada će ko dobiti paket od kuće sa kolačima pa da se malo podsjetimo na kuću. …
B37 – MOŽE LI SE LJUBAV OSEDLATI – MOŽE LI SE SREĆA OKOVATI
Neznam ni ja koliko sam puta okrenuo broj , već sam ga i napamet naučio kada mi se javio prijatan stariji ženski glas. Moram priznati da mi je bilo baš neugodno sa nekim koga nikada nisam vidio da pričam o takvim stvarima nije baš bilo jednostavno ali povratka nije bilo. Opisao sam joj ukratko o …
B38 – LJUBAV NIKAD NEUMIRE SAMA
Tonuo sam polako u jedno stanje koje je jako teško za opisati. Svjestan sam bio svega a ujedno nisam se mogao odupirati. Možda je bolje reći , nisam ni želio da se odupirem. Htio sam što prije da ovaj teatar prekinem , da nešto uradim da to sve prestane , opet jednom da normalno spavam …
B39 – NIKO NAM NEMOŽE UZETI ONO ŠTO NAM SE VEĆ DOGODILO
Pokrivam oči da se sakrijem od tog blijeska koji osjećam čitravim tijelom , nevrijedi. Polako i bojažljivo se okrećem. Kraj jezera sam. To je jezero koje sam prije davno par puta sanjao i mislio da je to jednostavno san koji se ponavlja. Prava brvnara obrasla mahovinom, bistra voda jezera u kojoj se ogledaju vrhovi borova …
B40 – LJUBAV JE VRIJEDNIJA NEGO VLASTITA SUDBINA
Došao sam sa puta iz Slovenije kući u predvečerje nakon šesnaest sati vožnje. Opet su Slovenci svih šest traka sveli u jednu jedinu tako da smo se pravo zabavili čekajući šest sati na toj granici. Ljudi su svi postali nervozni , svako svakog gleda poprijeko , ubacuju se jedan prije drugoga samo da se što …
B41 – NA KRAJU SVAKOG DANA OSTAJEMO SAMI
Probudio sam se ujutro veoma rano i još sjedeći na krevetu pokušao sam da se sjetim šta sam sanjao. Prvi puta poslije tako dugo vremena nisam ama baš ništa sanjao. Jedan novi doživljaj koji mi se baš počeo svidjati , ništa od snova , jednostavno praznina koja odmara. Ni sam nisam mogao vjerovati da je …
B42 – MA TEBE VOLIM NAJVIŠE NA SVIJETU
Ruka mi je ostala u zraku a vjerujem kao što inače kažu i usta otvorena. Dosada sam mislio da su to samo oči iz mog sna iz nekog prijašnjeg života ali sad sam ostao i ja iznenadjen. Promješao sam kafu još uvijek gledajući u tom pravcu. Ne , nije bilo sumnje , nije bila sličnost …
B43 – JEDNA PRAZNINA DUGA ČETIRI GODINE SJEĆANJA
Starac je sa očiglednim naporom nastavljao svoju priču. Imao sam utisak da mu je svaki dan sve teže i teže pričati , da li zbog bolesti ili zato što je vjerovatno morao svega opet da se prisjeća. Da se sjeća i sigurno još jedanput da to sve proživi. Jedino što moram da vam priznam da …
B44 – OVO JE MOJA PRVA NOĆ
Znao je starac tako da jednostavno razgovor skrene i počne svoju priču a te priče su me baš popčele zanimati. Da li je to kod mene samo želja da saznam više ili jednostavno dah nekog starog prošlog vremena u koji sam znao ite kako dobro da se uživim. Neznam ali starac je počeo da priča …
B45 – SAMO TA CRNA NOĆ I JA
Taman je lijepo počeo da spava kad je nešto grmnulo u susjednoj učionici. Nešto je lupilo i to ono podobro. Otvorio je oči , sjeo u krevetu i počeo da osluškuje. Ništa se nečuje , mora da je sanjao. Legao je opet ali nekako san nedolazi na oči nikako. Umirio se i zažmirio. Onako kao …
B46 – TAKAV JE BIO MOJ EMIR
Zastao je bez daha iščekujući šta će sada biti. Vrata su se otvorila polako , sasvim polako do kraja i tako ostala. Srce je bubnjalo kao nikada do tada. Zgrabio je nož i skočio kroz otvorena vrata u mali hodničić spreman na sve samo da se napokon sretne sa istinom. Našao se u malom hodničiću …
B47 – U SVAKOJ SUZI NA VJETRU IZGUBLJENOJ
Još i danas se ponekad sjetim riječi – naćeš me u svakoj suzi na vjetru izgubljenoj. Na prvi momenat obične riječi ali kad malo razmislim upravo se tako i dogodilo. Vjetar je ponio suzu negdje u nepoznato i u onom trenutku kad sam je našao ona se istopila , raspršila se u nepovrat. Ostalo mi …
B48 – SVE MOJE JESENI
Sve moje jeseni mirišu na ljubav tugu ili sreću. Ponekad je to miris oluje od koga nema sakrivanja a ponekad mi baš taj miris oluje i prija nekako. Ne mogu da se odlučim čega je bilo više ali bilo je svega pomalo. Možda nebi trebao da spomenem neke moje jeseni ali one su i dan …
B49 – KIŠE SU SVE SAPRALE I NIŠTA OSTALO NIJE
Vratio sam se kući nikakav ono baš tužan tako da je to i Lana primijetila. Mislimo često da mala djeca i ne primjete ili da nas uopšte i ne slušaju dok su u igri ali se često prevarimo. Takva je i Lana bila , da je pitam šta sam pričao ponoviće svaku riječ a na …
B50 – NAJDUŽE SU NOĆI
Stajao sam pred pretincom u banci vrteći ključ onako nemarno u ruci. Službenik koji mi je pokazao pretinac je već odavno napustio prostoriju i sada sam bio potpuno sam. Da me neko gledao sa strane rekao bi – ovaj misli da se igra sa ključem čitav dan – ali u mojoj se glavi dosta toga …
B51 – NE MOGU VIŠE – NE ŽELIM VIŠE
Pogledao sam šta ima na televizoru i odmah sam izgubio želju da dalje gledam jer je to bio opet jedan od onih dana kad ništa normalno nema. Na jednom kanalu duže traju reklame nego stari holivudski film iz četrdesetih. Okrenem sledeći kanal kad neki naučnik broji korake stonogi , sav se skoncentrisao i nemiče …
B52 – Recenzija knjige „Zalutala sjecanja“
Druga knjiga Darija Dobrovoljskog sledi istog junaka i njegovu sudbinu. Za razliku od svog romana prvenca, u kome je fabula široko postavljena i situirana u vremenu i prostoru, ovde se prostor sužava, a vreme je okrenuto bližoj i daljoj prošlosti. Ja-pripovedač sa nadovezuje na sudbinu iz prvog romana u osnovnim elementima: zatičemo ga u Austriji, …
A00 – Uvod
Darije DOBROVOLJSKITAMO GDJE LJUBAV POCINJE Izdavac:Marketing agencija„Panda system“ – Krusevac Za izdavacaSasa PaunovicTehnicki urednikNenad Zivkovic –RecenzentMilanka Milosavljevic-Milosavljevic –Lektor i korektorRadmila Zivkovic –StampaIzdavacko-graficka kucaPLANJAX, Tesanj,74264 Jelah, Bobare 22 –Tiraz – 500Marketing e-mail: d.darije@hotmail.com –ISBN 86-908365-0-0
A01 – OSTAO SAM DUŽAN JEDNU PRIČU
Knjigu posvecujem svojim roditeljimakoji su od mene napravili ovo sto jesami bez kojih ni ova knjiga ne bi postojala Ostao sam dužan jednu priču i pošto ste me već par puta pitali kada ću je ispričati , da kažem podsjetili me na obećanje a ne kritikovali , ljepše zvuči .Radi se o tome kako sam …
A02 – I TO JE BRATE NEKO ČUDNO STANJE
A02 – I TO JE BRATE NEKO ČUDNO STANJE i eto da nastavim gdje sam stao prošli puta Kad sam se popeo gore vidim cura ima momka , da kažem razočarenje malo je, kao da se sve srušilo oko mene ali šta ću , ono što je tudje nediram – tabu za mene i gotovo. …
A03 – O BOŽE ZAR JE TO SVE MOJE
Početak jula , lijep ljetni dan , čitavo vrijeme se vozamo bez cilja , jedino što je…. Početak jula , lijep ljetni dan , čitavo vrijeme se vozamo bez cilja , jedino što je bitno je da budemo skupa , vrijeme je proletilo danas stvarno još brže nego normalno. Pretičemo jedan auto i u tom …
A04 – TAMNA STRANA MJESECA
Uzeli smo se i našli sebi jednu malu sobicu u Banja Luci . Nismo ni jedno imali stalni posao nego smo povremeno preko studentske zadruge nešto novca zaradjivali. Moram reći da nije bilo lako ali važno nam je bilo samo da smo skupa. Preko te studentske zadruge bili su svakakvi poslovi uglavnom istovaranje , kad …
A05 – DUGE ZIMSKE NOĆI
Zima je došla , snijeg pada već par dana neprestano , sve krupnije pahulje se lijepe na grane kestena pod prozorom. Morali smo ostaviti Banja Luku I preseliti se za Prnjavor u staru kuću od mojih roditelja. Studentska zadruga slabo radi zimi pa nismo imali dovoljno ni za grijanje a kamoli za hranu. Motor smo …
A06 – SVAKI DAN LJUBAVI NAŠE – DVA SU DANA SJEĆANJA
Zima je opet idemo sa firmom negdje na tri dana, izlet pod moranjem što bih ja rekao, dolazimo u hotel , silazim na kafu , toliko je ljudi oko mene a ja se osjećam sam , tako prokleto sam , sva ta poznata lica, sva ta gužva, gledam napolje , hladno je, sipam kafu , …
A07 – U DVOJE JE LAKŠE BITI BUDAN , A U TROJE JOŠ LAKŠE
U Prnjavoru smo još probudio sam se i nešto mi se nespava ili od situacije u kojoj se nalazimo ili od ona dva čistača ulica što nam već sat vremena pod prozorom raspravljaju o tome da li će dobiti povišicu plate ovaj ili idući mjesec. Gledam kako Alma mirno spava na mom ramenu ušećerila što …
A08 – JEDNA PRAZNINA KOJA BOLI…
Dobio sam posao u Banja Luci mjesec dana prije nego što će Alma roditi , naravno tada bez banke u džepu nismo mogli ni seliti iz Prnjavora , ni tu ostati. Jedino je bilo moguće da idem da zaradim prvu platu dok se dijete ne rodi a Alma je riješila da ide kod svojih roditelja …
A09 – A TAMAN NAM JE LIJEPO KRENULO
Došli smo pred bolnicu , samnom je I svastika pošla . Alma je rodila pred jutro , trajalo je sve oko šesnaest sati . Napatila se dobro ali je sve prošlo uredu I za nju I za sina, ja narode dobio sam sina tada. Samo smo mogli tada da provirimo kroz staklo jer nisu nikoga …
A10 – VEČE RASTANKA
To je bilo veče rastanka , sutra moram u vojsku , nisam nikakva velika slavlja pravio jer to I nije bio razlog za neko slavlje , morao sam I gotovo . Pozdravio sam se sa roditeljima I ovu veče ostajem sa svojom Almom I sinom . Želim da ove trenutke provedemo skupa jer ko zna …
A11 – IZDRŽAĆEMO MI I OVO…
Svanulo je , vec čitavu noć putujem. Preko puta mene jedan čiča izvadio čitavo pile , pečeno , ma kakvo pile bolje je reći penzionisanu kokoš , nasjekao crvenog luka I čerupa ono pile golim rukama dok mu se mast cijedi po rukama I kapa po hlačama. Izvadi odnekud politru rakije I onako masnim rukama …
A12 – TU TROJICU NISAM NIKAD VIŠE VIDIO
Kako ko dolazi u kasarnu odvode ga da zaduži opremu , sve te sitnice za koje nismo ni znali za šta nam služe. Nisu imali baš svih brojeva tako da je jednom regrutu do mene sve visilo deset centimeta-ra duže a meni dali hlače malo je reći kratke ko kad nesto od vune iskuhaš na …
A14 – URADITE JOŠ DANAS
Nisam od onih što pišu samo da nešto napišu nego onaj ko hoće da osjeti kad piše , da osjeti ovaj život koji prolazi kao rijeka kraj nas a nismo toga ni svjesni. Tačno je da tuga i sreća idu pod ruku , tačno je da mnoge stvari u životu nevidimo primjetimo ih tek onda …
A15 – NEDOZVOLI DA SVE OSTANE SAN
I u ovoj noći kao i prije stojim i šetam tim beskrajnim hodnikom i nigdje nikoga . Samoća polako ubija i misli proteklih dana pritiskaju. Ponoć je vec davno prošla svi spavaju a ja u punoj ratnoj opremi gledam kroz staklo. Gledam taj puni mjesec i par zvijezda što žele da budu jos sjajnije i …
A16 – KAD TIŠINA PRITISNE
Poručnik je bio jedan pošten I realan čovjek I pustio me na odsustvo ali samo na četrnaest dana jer nam je uskoro u kasarnu dolazila GINA ( generalna inspekcija) . To se dogadjalo svake pete godine pa eto mogu da kažem I mene je usrećilo. Sutradan je vodnik došao mamuran I mogao sam samo da …
A17 – ZAGRLJAJ PUNOG SRCA
Odustao sam od stopanja auta jer se svaki čas pojavljivala vojna policija pa nisam htio rizikovati da me još vrate u kasarnu . Došao je napokon i neki stari razdrmani autobus pa sam se ubacio nekako i samo sam čekao kada će naići neko malo veće brdo pa da moramo izaći jos i pogurati ali …
A18 – DVIJE SJENKE U NOĆI
Samo što sam zaklopio oči , ili mi se bar tako učinilo , kad kao da je atomska bomba ruknula izmedju mene i Alme. Daniel se probudio vidio nas i uskočio izmedju nas . Zagrlio nas oboje i viče sad imam i ja i mamu i tatu. Pošto od spavanja više ništa nije bilo malo …
A19 – PLAČ GITARE
Sutradan smo morali ubrati dvije grane i zavezati malo silka sa udicom da Daniel ide pecati ribu. Zagazili smo do koljena i hvatali bjelice a kad god Daniel jednu upeca podje skakati u mjestu pa nas sve isprska hladnom vodom. Nekada se dešavalo da voda i presuši u tom potoku pa su roditelji iskopali malo …
A20 – TO MI SNAGE DAJE
Pet mjeseci i nije tako dugo , ali kad se nešto radi onda vrijeme prolazi brzo. To je baš bio nas najveći problem u drugom dijelu vojnog roka , nismo skoro ništa radili . Zato baš kažem da je to bilo izgubljeno vrijeme u mome životu. Morali smo biti na postrojavanjima i dizanju zastave gdje …
A21 – MOJI SNOVI KAO KULA OD KARATA
Probao sam civilnu odjeću po ko zna koji put i ogledao se u kupatilu , ma stvarno mi dobro stoji a i kosa će brzo izrasti pa ću opet biti normalan za pogledati. Ove cipele me malo žuljaju ali izdržaće u putu , a poslije mi je svejedno . Još samo sedam dana pa je …
A22 – SAMO JE JOŠ VJETAR SVOJU PJESMU PJEVAO
Išao sam prema govornici olovnim korakom , morao sam Almi javiti da se ukida služenje vojnog roka na jedanaest mjeseci. Vjetar je pirio spremala se mećava , snijeg počinje da pada. Oluja je nosila krupne pahulje skoro horizontalno. Igrala se sa njima i razbacivala po ćoškovima. Udarale su po mom licu ali nisam ih skoro …
A23 – NEPROŽIVLJENI SAN – IN MEMORIAM
Kada podjem stavljati svoje priče na papir dešava mi se često da jednostavno opet proživljavam sve te dogadjaje. Moram vam priznati da to ponekad i nije tako jednostavno . Redaju se dogadjaji nižu se sjećanja koja znaju nekad dobro da potresu. Ima mnogo stvari u životu što nesmijemo dopustiti da zaborav zatrpa . Tako me …
A24 – IDI I NEOKREĆI SE
Razdužio sam svu opremu i samo još čekao vojnu knjižicu od poručnika pa da već jednom krenem kući. Gledam kroz prozor kako vjetar brije , nosi sve pred sobom , snijeg neprestaje. Ovdje je zima baš surova ali i to je preblaga riječ za ovo što sada gledam. Posmatram ulaznu kapiju. Dvojica vojnika se pate …
A25 – LIJEPO JE OPET BITI KOD KUĆE
Voz polako usporava , počinje da koči , stizem u Banja Luku. U putu sam imao dosta presjedanja i pauza pa sam imao vremena da se javim i da im saopstim kada otprilike dolazim. Sada upravo provirujem kroz prozor voza da vidim gdje su , jer da su tu to nisam ni sumnjao. Pokušavao sam …
A26 – ZASLUŽILI SMO TO
Februar je , snijeg pada već pet dana i neprestaje. Javio sam se na posao ali pošto niko nije radio poslaše i mene kući. Prije je postojao jedan dio odmora u zimi koji se nazivao preraspodjela. Ljeti se više radilo i prekovremeni sati se nisu isplaćivali nego su se samo zapisivali pa su se zimi …
A27 – SAMO KAD SE ISKRENO VOLI
Kao što sam i mislio mali mangup Daniel nam nedaje ni sekunde mira. Morali smo odmah da idemo snješka da pravimo , onda je bila kuća u snijegu pa je došlo sankanje a onda kao i obično utjeravanje sa suzama u kuću jer riječ dosta nije postojala kod njega kad je igranje bilo u pitanju. …
A28 – PROHUJALO SA VIHOROM
U vikendici smo proveli tri dana bez brige , u igri , u smijehu u pravoj snježnoj idili. Obično sam ja bio taj koji je prvi ujutro ustajao. Ovo moje dvoje mangupa je bilo umjeće probuditi rano ujutro , skoro nemoguće ali sa par trikova je uspjevalo i meni do podne da ih pokrenem nekako. …
A29 – ZAR JE MORALO DA BUDE TAKO…ZAR JE VAŽNO KO JE KRIV
Dani su se nizali , prolazili u nepovrat. Ja sam radio svoj posao išao kući i vraćao se. Alma je bila kod kuće i čuvala Danijela. Posao za sebe sa gimnazijom nismo ni ja ni ona mogli naći bilo je pravo nemoguće. Za jednog gimnazijalca koji je sve petice imao nije bilo lako posmatrati kako …
A30 – TUŽAN SAM KAD SE UMORIM OD SJEĆANJA
Tišina u sobi tišina u srcu , praznina u duši , osluškujem korake koji neće doći. Gledam kroz prozor ljude koji prolaze ulicom , tako mi je sve svejedno odjednom , kuda idu , zašto idu , šta ja uopste radim kraj tog prozora. Umoran sam puno sam umoran od svega i svjestan sam da …
A31 – SAN JEDNE LJETNE NOĆI
Ustajem i okrećem se oko sebe. Gledam oko sebe i predio mi je jako poznat , jedna livada , trava upravo ozelenila , puno nekog cvijeća i jedan baš lijepi sunčani dan. To mi je sve odnekuda jako poznato kao da sam već jednom tu bio ali neznam otkuda. Sa desne strane ugledam jednu staru …
A32 – OČI PUNE ČEZNJE – STRANCI U NOĆI
Ulazim u dvorište , nigdje nikoga. Kucam na vrata , samo mi tišina odgovara. Stojim tu pred kućom , u neizvjesnosti , u nekoj slutnji. Srce mi brzo udara , zašto nisu tu , da se nije šta dogodilo. Silazim niz tih par stepenica kod ulaznih vrata i pogled mi privlači par crvenih tačkica na …
A33 – KO TO ŽIVI U PROŠLOSTI MOJOJ A JOŠ NIJE UMRO OD SRAMOTE
Prenoćio sam tu u toj stranoj kući ali sa poznatim licima. Mogu samo da kažem , lijepo je opet buditi se stobom. Probudio sam se jako rano i nisam mogao spavati više. Nije mi se ni ustajalo jer mi je tako prijao blagi pritisak na mome ramenu. Gledam kako lijepo spavaš , ravnomjerno dišeš a …
A34 – BILO JEDNOM – NEPONOVILO SE
Sjedili smo kod mog prijatelja hodže dok je on odmotavao papir da vidi šta tu piše. Nije mu bilo potrebno puno da čita jer je stvarno bio ekspert za jezike. Reče – neznam da li vi u takve stvari vjerujete ili ne ali ono što se u narodu kaže vama je napravljeno da se razidjete. …
A35 – LJUDI BEZ DUŠE I SRCA
Otvaram oči i nemogu odmah da se snadjem gdje sam ja to u stvari. Glava nije da boli nego kako se kod nas kaže raspada se. Pipam se rukom , nema krvi ali dobra čvoruga je tu , izgleda da nisam ništa slomio. Na podu sam a autobus se sav naherio na jednu stranu. Ustajem …
A36 – SAMO DA TI KAŽEM DA TE VOLIM
Dani prolaze sedmice se nizu u potrazi za bilo kakvim poslom za Almu i mene. Za mene tražim u Derventi a za Almu u Banja Luci. Ništa neuspijevam naći vec danima za mene, kao ni za jednog gimnazijalca sa sve i jednom peticom u svjedočanstvu. Najbitnije je izgleda ko koga ima a ne kakva je …
A37 – U HLADU JASMINA
Vikend je i u Derventi sam kod Alme i Danijela. Sjedim ispred kuće u hladu jasmina. Tu nam je nekako najljepše bilo sjesti i popiti kafu. Nismo imali čak ni drvenu klupu ili sto , jednostavno deka nam je bila dovoljna. Kuća nije bila omalterisana pa je ispred nje bilo dosta sitnog pjeska. Pili smo …
A38 – TAMO GDJE LJUBAV POČINJE
Izašao sam iz sada mogu reći moje stare firme u Banja Luci. Sve je proslo kako treba i pustili su me da napustim firmu bez problema. Na momenat sam se bio prepao jer mi je šef ponudio bolje radno mjesto ako ostanem , sa većom platom i to hladnim ozbiljnim glasom. U momentu sam pomislio …
A39 – JOŠ UVIJEK SE NADAM I VJERUJEM U LJUBAV
Odavno je već mrak pao u Samoboru. Tu sam sa radnicima na prvom samostalnom terenu kao rukovodilac radilišta. Imao sam zadatak da pokrijemo jednu novu proizvodnu halu oko stotinupedeset metara dugu. Večerali smo u hotelu gdje smo odsjeli svi skupa i sada je svako išao svojim putem. Neki su otišli po kafićima neki u sobe …
A40 – NI SMRT IH NIJE RAZDVOJILA
Sjedio sam u sobi , pogled mi je lutao kroz prozor i još uvijek mi nije sve bilo jasno. Treći dio moga sna se ostvario , baka mi je umrla. U tom saznanju imao sam utisak kao da me je neka neizvjesnost udarila da tako kažem. Šta ako opet budem nešto sanjao da li će …
A41 – ZAŠTO SU SVI RASTANCI UVIJEK TUŽNI
Dani u Samoboru na mome prvom samostalnom gradilištu prošli su brzo što se kaže kao dlanom o dlan. Završio sam radilište , radnike poslao kući a ja ostao jos da čekam nadzornog organa pa da mi potpiše da je posao gotov. Kad pokupim sve potpise i sredim knjige mogu i ja polako nazad kući. Kad …
A42 – TUŽNE OČI LUTALICE
Stigli smo u Poreč i smjestili se u hotel. Prva sedmica je prošla u gužvi i trci , radilo se šesnaest sati na dan. Bilo je teško zbog bure vjetra i posla ali sam tek kasnije uvidio da je to bio lakši dio sedmice. Teži dio je bila nedelja. Jedan dan u sedmici morali smo …