Tamo gdje ljubav pocinje

A33 – KO TO ŽIVI U PROŠLOSTI MOJOJ A JOŠ NIJE UMRO OD SRAMOTE

Prenoćio sam tu u toj stranoj kući ali sa poznatim licima. Mogu samo da kažem , lijepo je opet buditi se stobom. Probudio sam se jako rano i nisam mogao spavati više. Nije mi se ni ustajalo jer mi je tako prijao blagi pritisak na mome ramenu. Gledam kako lijepo spavaš , ravnomjerno dišeš a jedina je razlika od prije što je vrijeme ostavilo tragove ispod tvojih očiju. Puno toga nisi dozvolila da znam i sad mi je pravo teško zbog toga. Smršala je i to se dobro primjeti mozda čak i jedno desetak kilograma.

Kako je to često u životu kad ti sve dobro ide prijatelja ima na pretek ali jel ti loše krene počnu svi pokazivati prava lica. To su često takva lica koja nas tjeraju da se iznenadimo ili duboko razočaramo. Lica koja u podsvjesti neželimo da upoznamo jer imamo nešto što se zove vjera u ljude. Zbog onog jednog procenta onih koji nas neće razočarati još uvijek želim da vjerujem u ljude. Jedina razlika od prije do sada je da sebi dajem puno više vremena u izboru prijatelja i moram reći da su vrlo rijetki ti za koje mogu reći da su mi pravi prijatelji.

Daniel se primakao i naslonio glavu na moje drugo rame. Sad mi tek nema micanja a i neželim da se pomaknem. Neznam kako da vam opišem ali zagrlio sam svoje dvoje lopova i neka toplina mi se kroz tijelo razlijeva. Mozda je bolje reći topli osjećaj zadovoljstva jer tako je lijepo imati vas opet kraj sebe. Dvoje koje mi sve znace u zivotu sad su opet tu kraj mene. Zasto smo se svadjali nemam pojma , stvarno mi nije jasno. U danima kad sam bio sam dolazila mi je takva tuga sve češće da mi se sve činilo tako crno i bezizlazno.

Jednostavno mi je falio jedan dio mene , jedan dio bez koga je sve ostalo drugačije i bez smisla. Sada se moramo potruditi da tugu tog nezvanog gosta protjeramo što dalje od nas , nek nas malo ostavi na miru. Primjetim da se nešto vrte ovi moji mangupi. Poljubac sa jedne i poljubac sa druge strane i probudiše se. Daniel mi je odmah ispričao kako se posjekao pa sam mu odmah obećao da u našu kuću vise nikada neće ući stakleni sto. To sam obećanje održao i do današnjih dana. Vidjali smo u medjuvremenu super lijepih staklenih stolova ali sam se uvijek ovog dogadjaja sjetio i odustajali smo od toga.

Reko de se vi obucite a ja odoh skočiti do prodavnice. Stvarno nisu imali ništa u kući a nemogu reći u frizideru jer ni njega nisu imali. Duša mi se cijepala kad sam u mislima prebirao šta su sve prošli ali iz ove se kože nije moglo. Nakupovao sam da tako kažem svega što se jedno muško moglo sjetiti da može da zafali u kući. Posjekotina kod Daniela nije bila tako strašna pa je malo i otšepao napolje na deku da se igra. Ja i Alma smo sebi napravili kafu i sjeli da popričamo.

Nijednom od nas dvoje nam nije bilo jasno zašto smo se mi to u stvari rastali. Šta se to u svari dogodilo , ali šta je bilo bilo je i sada treba život nanovo organizovati. Alma je dobila posao u fabrici u Derventi gdje je iduće sedmice počinjala raditi. Ja sam skoro dobio posao u Banja Luci i sada smo trebali nekakav kompromis dogovoriti. Drugog izlaza nam nije bilo nego da tražimo posao u oba grada i to za obadvoje pa ko prvi nadje tamo ćemo živiti. Ako se moglo reći za nekoga da su rodjeni da budu skupa onda smo to bili nas dvoje. Izdržali smo mi i gore pa ćemo izdrzati i ovo.

Opet smo mogli sjediti , sjediti i pričati satima bez grubih riječi i uvreda. Gledao sam je kako priča i neprestaje kao da se cijelo ovo vrijeme nije imala nisakim ispričati. U jednom momentu je stala sa pričom pa me priupita , a zašto ja sutim. Ja sam je sa osmjehom gledao i uživao u toj priči , u svakom pokretu usana i ruku koje je na sve strane razbacivala u pokušaju da mi sve dočara. Došli smo i na temu kako sam se ja uopste pojavio baš taj dan kod nje i odakle sam znao za Daniela i da se posjekao. Tada sam joj ispričao za svoj san i kako sam jednostavno morao da dodjem.

Jedino reko ostalo mi je baš nejasno to što mi je rekao kolega u snu da izvadim trokut iz jastuka. To mi baš nikakvog smisla nije imalo. Baš čovjek može da sanja gluposti jer ko još drzi trokut u jastuku i nasmijasmo se oboje. Trenutak kasnije se Alma odjednom prenu pa kaže – stani čekaj malo. Kada je selila i pakovala jastuke gurala ih je u jednu vecu kesu i učinilo joj se da je na nešto tvrdo pritisla i ubola se. U tom trenutku je pomislila sigurno je neko pero ali sad kad pričamo nije više tako sigurna.

Ustali smo oboje i otišli u špaiz jer su jastuci ostali još uvijek tamo i nije ih Alma vise ni upotrebljavala odkada je presella. Izvadili smo jastuke i pošli da prebiramo po silnom perju. Napipao sam nesto tvrdo i izvukao iz jastuka. Oči su nam oboma stale u čudu. Bio jet o jednakostranicni trokut stranice oko dva do tri centimetra i debljine tri do četiri millimetra. Napravljen je bio od trake za lijepljenje paketa a unutra je nešto mekano bilo zamotano.

Obadvoje smo stali kao ukopani. Da li je moguće da sam to sanjao u snu i šta uopste da više mislim o tom jer nebi želio da se sve ostvari što sam to veče sanjao. Uzeli smo nož i lagano rasporili taj paketić. Unutra je bio list papira. Raširili smo papir i onda sam ugledao puno slova i hijeroglifa mislim da je to bio arapski. Sada me baš bijes uhvatio ali i neka lagana strepnja.

Moram ovo pokazati nekome ko zna čitati arapski a već slutim sta je ovo otprilike. Nikad nisam vjerovao u takve svari ali je to baš tako u životu dok nam se samima ne dogodi kažemo nemoguće ali kad nam se dogodi onda kažemo a zašto bas meni da se to dogodi.

Neka objašnjenja mi se sama nameću ali želim prvo da mi to neko pročita i preveda šta to tu piše. Samo sam se pitao da mi to neko nepriča kakvu bajku u ovom trenutku ili mi se ovo stvarno dogadja. Ako se moje sumnje potvrda počeću još da vjerujem u neke svari. Vidim i Alma je stala kao ukopana ionako blijeda sada je jos više problijedila. Zagrlio sam je i privio uz sebe.

Idemo odmah da nadjemo ko će nam to prevesi sa arapskog ……..

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht.