Nisam od onih što pišu samo da nešto napišu nego onaj ko hoće da osjeti kad piše , da osjeti ovaj život koji prolazi kao rijeka kraj nas a nismo toga ni svjesni. Tačno je da tuga i sreća idu pod ruku , tačno je da mnoge stvari u životu nevidimo primjetimo ih tek onda kad prodju kraj nas i mnogo puta kasno. Želim da vam skrenem pažnju na takve stvari da bi ih navrijeme primjetili i prije nego prodju kraj vas kažete, stani i ja sam tu.
Kad se jednom okrenete iza sebe i budete rekli šta ja to vidim i da li uopšte nešto vidim biće vam jasno da je život prošao u nepovrat , da mnogi trenutci više nikada neće doći , da mnogi ljudi više nepostoje.
Zato imam jedan savjet , nečekajte sutra da nekom kašete da ga volite uradite to još danas , ili još bolje prekinite ovo čitanje i odmah recite . Nečekajte da vas život vodi nego idite sami kroz njega dignute glave sa vjerom u sebe. Sutra može da bude kasno i tu kajanje nepomaže. Za sutra je ovo danas prošlost i to nemožete promjeniti , živite danas , živite sad , jer sad možete puno toga uraditi.
Na straži sam i cupkam u mjestu od zime , za razliku od zakletve sad smijem cupkati , kažem sam sebi , vidiš da je već bolje, a misli me vode….
Sjećam se kad sam bio mali majka je donosila bombonjere , jedan luksuz koji je u to vrijeme bio nepojmljiv. Moji roditelji su tada kupili kuću u jednom gradu i morali su za poslom da odu u drugi grad otplaćuju kredit i stanuju kao podstanari. Oko prvog u mjesecu išlo je još nekako ali kasnije , kasnije smo uzimali šnitu hljeba prepolovili pa rekli – jedna polovica je hljeb a druga meso , tako smo jeli.
Majka je dobila na poslu bombonjeru rekla im da nemože sad i da će kasnije pojesti strpala u džep i donijela meni da ja pojedem. Al je to bila poslastica da samo znate . I danas mislim da je majka imala veče zadovoljstvo da gleda kako joj dijete sa uživanjem jede nego da je sama pojela , danas mogu da kažem da je razumijem.
Sjećam se kupovali smo ponekad jednu bananu i onda je isjekli na šnitice. Onako isječenu sa korom smo svaku posebno gulili i jeli, bilo je ukusno a i duže je trajalo. Kad je otac pošao više da zaradjuje došao je jedan dan i donio čitav grozd banana. Aj narode to je bilo toliko da se i dan danas sjećam , mislim da tolike oči u životu nisam imao.
Svi mi znamo često reći e kakve sam sreće , kako baš meni da se to desi itd a sa druge strane nećemo da vidimo da danas u svijetu milioni djece umiru od gladi.
Ovaj svijet je čudna pozornica gdje često samo jedna riječ odlučuje o sudbini čovjeka , gdje samo jedan potez izbacuje na površinu ili zakopava u blato.
Jedino što sam siguran da mi niko nemože uzeti je moja ljubav i sjećanje. Ako mi je ljubav još i uzvraćena onda imam i čega da se sjećam. Sve što vam sada izgleda tako crno sutra ćete se mozda nasmijati i reći moglo je i drugačije biti.
Potrudite se u životu da imate čega da se sjećate!
Evo meni smjene straže , sad brzo na spavanje jer znam da me Alma već u nekom snu odavno čeka.