Knjigu posvecujem svojim roditeljima
koji su od mene napravili ovo sto jesam
i bez kojih ni ova knjiga ne bi postojala
Ostao sam dužan jednu priču i pošto ste me već par puta pitali kada ću je ispričati , da kažem podsjetili me na obećanje a ne kritikovali , ljepše zvuči .Radi se o tome kako sam upoznao svoju suprugu pa eto došlo vrijeme da i to spomenem:Završio sam srednju školu u Banja Luci i otišao da studiram u Mostar a pošto sam imao motor u to vrijeme bilo mi je interesantno svake sedmice kući dolaziti. Nije bio neki poseban motor , Jawa 350 ccm, ali za meine jedinstven jer sam ga kupio za svoje prve zaradjene pare. Gajio sam ljubičice i prodavao a za pare eto uspjedoh i motor da kupim. Tada je bila moda friziranja i sredjivanja motora da liče što više na one iz inostranstva jer je takav ovde bio samo san.
Ljeti je bilo dobro ali proljeće i jesen kad me još kiša uhvati , ponekad sam morao stati da ocjedim čizme pa nastaviti ali bio sam mlad i sve je bilo lijepo , nekaže se džabe mladost – ludost. Iz srednje škole imao sam jednu prijateljicu , Indira se zvala i eto kad god sam dolazio onako smo izlazili i zezali se.
Jednom kad sam tako došao zove me ona i kaže hajde ako ćes doći imam novu podstanarku pa nam usput ponesi i ćevape. Ma kako neću ćevapi od Muje reš ispečeni mirišu mi I sad dok ovo pišem.
I eto dodjem ja i na ulazu zvonim odozdo a Indira uporna hajde popni se pa , hodi gore a meni se nešto neda i neda ali malo kasnije kaže ček malo saće podstanarka sići po tebe – ma reko šta ima silaziti nema teorije da se sad penjem gore.
Dok smo mi to pričali neprodje dugo kad silazi jedna djevojka , va samo pomisli naravno , gdje ćes sta pričati dok ti je srce u petama , pruži ruku predstavi se i rece hajde samnom , osvjestio sam se tek gore u sobi , pa mi nebi jasno kako sam se i popeo i ćevape sam mogao izgubiti usput nebi primjetio.
Sreća i ćevapi i ja dodjosmo nekako na prvi sprat al oboje za neprepoznat, oni stisnuti spljoštili se jadni a ja izgubljen , ali kako to obično biva u životu on nas polije hladnom vodom kad se najmanje nadamo. Popeo sam se gore i upoznao njenog momka – buudjenje
Zasada toliko mogu samo reći kako mi je pružila ruku i tada rekla hodi samnom tako smo i danas skupa , a kako smo postali par to ću vam sledeći puta ispričati…..
pozdrav