U vikendici smo proveli tri dana bez brige , u igri , u smijehu u pravoj snježnoj idili. Obično sam ja bio taj koji je prvi ujutro ustajao. Ovo moje dvoje mangupa je bilo umjeće probuditi rano ujutro , skoro nemoguće ali sa par trikova je uspjevalo i meni do podne da ih pokrenem nekako. Ložio sam vatru ujutrio sa zadovoljstvom , to sam uvijek volio raditi i posmatrati kako se rasplamsava. Malo pustim da se soba ugrije a i nije bilo teško jer je bila jako mala i onda podjem sa ritualom budjenja za svoje dvoje lopova.
Stavim nam vodu za kafu i onda je ispržim , da dobro ste pročitali ispržim nam kafu a ne iskuham jer je onda mirisala baš nezaboravno. Napravim čaj za Danijela i malo sačekam dali će ko da reaguje , naravno niko se nemiče. Naspem šolju kafe i prinesem blizu Alme koja još uvijek čvrsto spava. Kafa se puši i miriše a ja je polako pirim u pravcu Alme .
Obično se podje polako meškoljiti , malo se okrene nastranu , još se malo promeškolji a onda me pogleda još pospanim očima. Protegne se raširi obe ruke pa me zagrli , e to je i bio najopasniji dio budjenja da se kafa neprospe ali uspjevao sam nekako na sreću . Sa Danielom je bilo puno lakše , samo viknem da se sav snijeg otopio i on je već skočio na noge i trlja oči.
Naravno možete sada zaključiti da sam ja ujutro bio taj koji je prvi morao prokrčiti put do bunara , a šta da se i kaže nemože se ženu i djecu poslati na tako važan zadatak pa su se obično njih dvoje slagali da ja to treba da uradim. Još kad na to dodam da sam prvi ustajao i da mi je voda trebala za kafu i čaj sve vam je jasno. Morali smo da pazimo na Daniela jer ako ga nema samo dvije minute odmah sam morao da ga uhvatim kraj ledenica da ih neliže i da ga utjeram u kuću. Lizati ledenice to mu je bilo zadovoljstvo sladje od lizala.
Na Almu sam morao posebno paziti kad god smo bili napolju i prolazili ispod nekog drveta. Obično je ona prva prošla pa ako je na grani bilo puno snijega povuče granu tako da snijeg sruši namene. Kad sam htio da ustanem onda je tek pustala zapetu granu. Neznam šta da kazem da li je bilo za mene interesantnije snijeg za vrat ili grana u lice, kako kada , moram priznati. Tada sam obično skakao iz snijega pa je poganjao a mali Daniel je vikao za nama uhvati je tata uhvati i skakutao u mjestu. Snijeg je bio dubok i nije bilo ni lako baš trčati kroz njega.
Stizao sam je i obarao u snijeg dok je ona vikala , nemoj samo snijeg zavrat traži šta hoćeš. Reko jedan poljubac nebi bilo loše i da obećaš da nećeš nikada više to sa granom ponoviti . Sve je obećala i poljubac je bio ali nismo još ni stigli do vrata kad me je grudva pogodila u ledja. I to je bubnula baš dobro a Daniel viče mama je nisam ja , Alma crče od smijeha i onda sve ispočetka.
Mnogi kažu , nebudi dijete , nemoj da izvodiš , ali u ovim danima mogu samo reći da smo se igrali baš kao prava djeca i da mi je to pravo prijalo. Lijepo je nekada i ponašati se kao djete bez razmišljanja , brigu na veselje što se kaže. Naivno i bez zla u očima iskoračiti pred život i prepustiti se malim ludostima koje ti normalno nebi nikada pale na pamet.
Odrasli često zaborave da su i oni nekada bili djeca i onda život postaje jedna pozornica obaveza i briga , jedna ulica bez kraja u kojoj je svaka naredna kuća ista kao i ona prošla. Najčešće tako i ostane do kraja života , a rješenje je tako jednostavno jer nije sve prohujalo sa vihorom. Potrebno je samo stati i osvrnuti se , sjetiti se , sjetiti se da sam i ja nekad lizao ledenice , dolazio kući prljav i mokar , sakrivao nestašluke , da sam i ja nekad bio djete.
Kao sve što je lijepo u životu tako su i ti dani brzo prošli . Vratili smo se kući gdje me je već čekala obavijest da se moram vratiti na posao. Pored toga pisma bilo je jos jedno gdje me obavještavaju da imaju potrebu za tehničarima i ako sam zainteresovan da se javim na razgovor. Pa gdje se nećeš obradovati , to je bila vijest godine , napokon svoj posao mogu da radim. Dobio sam posao u kontroli obračuna sa vecom platom i boljim uslovima za rad.
Nema više nosanja greda na šesnaesti sprat , istovaranja cementa , sad sam zaduzen za kontrolu gradjevinskih normi. Jedan san se ostvario ali da sam znao šta će me čekati nikada ga nebi prihvatio.
Jedan san se ostvarivao a drugi će početi da se ruši ………