Svanulo je , vec čitavu noć putujem. Preko puta mene jedan čiča izvadio čitavo pile , pečeno , ma kakvo pile bolje je reći penzionisanu kokoš , nasjekao crvenog luka I čerupa ono pile golim rukama dok mu se mast cijedi po rukama I kapa po hlačama. Izvadi odnekud politru rakije I onako masnim rukama nudi meni da potegnem , reko hvala nepijem , a stomak mi se prevrće od samog pogleda na tu silnu masnoću. Masnije pile nisam u životu vidio. Okrenem glavu kroz prozor I gledam kako drveće prolazi , jos ponekad čujem kako čiča glasno podrigne na zadovoljstvo njegovog stomaka a kloparanje točkova voza me odvodi dalje u misli…
Prvi puta gledam tu bebu , e kako je to čudan osjećaj , ja pa imam sina. Rukicama i nogama maše nekontrolisano , vrti se na sve strane , pogleda me tim malim okicama i osmjehne se. Pružim mu prst i on ga uhvati čitavom šakom . Drugom rukom pokušava da svoju nogu sebi ugura u usta pa mu se izmakne i lupi u zvecku pa zastane . U momentu se umiri , stane , malo ko da se prepao, mi se nasmijasmo – osmjeh , svidja mu se , ponovo pokušava sve ispocetka.
Moram presjedati , dolazi drugi voz ko iz prvog svjetskog rata , ulazim u njega , aj tu su drvene klupe. To sam samo još na filmu nekada vidio . Bile su tako neudobne narode radije bi stajao ali predugo bi bilo. Nema drugo nego sjedam u kupe. Kraj mene jedan izuo cipele digao ih preko puta na sjedalo . Hajde što ima sto rupa na čarapama to mi nije bio problem nego mislim da nikada nije ni blizu vode prošao a kamo li slučajno zagazio. Preko puta mene jedna debela žena spava I hrče a znoji se ko prava , ko zna možda u snu cijepa drva negdje bez hladovine. Nema govora pomislih pravo drustvo za jedno duže putovanje . Otškrinem prozor da preživim I gledam to drveće sto brže I brže prolazi….
Daniel je imao običaj u snu da se popne na Almu I tako zaspi a ujutro bogami prodje kraj pelena pa su se oboje morali presvlačiti , neugodno ali smo se nakraju svi smijali jedino što me kasnije Alma pitala a što se ti smijes kad nisi mokar ali eto. Samo jesmo li ga ostavili malo da negledamo četveronoške otpuza I napravi neki belaj.
Zadnji puta sam snimao jednu kasetu muzike čitav dan ama dok sam se okrenuo zavuče prstić unutra I izvlači da nadje kraj od trake . Malo je bilo jedno da ga čuva a kad nešto napravi onda sjedne I kao da zna napravi tužne oči I ceka našu reakciju I šta ces mu onda. Obično ga zagrlimo obadvoje valjamo se po podu I igramo sa njim , na kraju obično Alma legne I stavi mi glavu na rame a mali lopov se uspuže na nju I tako zaspi.
Voz polako staje , stigao sam , pitam ljude gdje je kasarna I polako idem. Tada sam naišao na telefonsku govornicu javio se da sam stigao. Grlo se stislo , srce je lupalo i kad se sjetim da neko kaže pritislo me u grudima , to je bilo to . Lijepo je bilo čuti poznate glasove ali moram priznati da je poslije bilo jos teže , najradije bi se odmah vratio ali znam da nemože. E moja Alma i Daniele izdržacemo mi i ovo.
Kasarna je tu , prijavljujem se na prijavnici i ulazim . Ogromna metalna kapija zaškripa i zatvori se zamnom…………..