Tamo gdje ljubav pocinje

A39 – JOŠ UVIJEK SE NADAM I VJERUJEM U LJUBAV

Odavno je već mrak pao u Samoboru. Tu sam sa radnicima na prvom samostalnom terenu kao rukovodilac radilišta. Imao sam zadatak da pokrijemo jednu novu proizvodnu halu oko stotinupedeset metara dugu. Večerali smo u hotelu gdje smo odsjeli svi skupa i sada je svako išao svojim putem. Neki su otišli po kafićima neki u sobe a ja sam obično ostajao još malo sjediti na terasi hotela i gledao svjetla grada kako se polako pale u noći. Naručio sam kapučino i pustio da me misli nose.

Treći mjesec je već da smo skupa i da živimo u Derventi. Za ta tri mjeseca uspjeli smo više nego za sve ove protekle godine. Znate li kako se kod nas kaže – obećanje ludom radovanje tako se i meni dogodilo sa poslom. Obećali su mi četiri plate koje sam imao u staroj firmi ali kad sam dosao bilo je još samo govora o tri. Stotinu izgovora i razloga koje skoro nisam ni pošteno ni saslušao ali sam morao ostati jer nije više bilo kuda.

Netreba uvijek biti nezadovoljan i tri su mi plate bile više nego dovoljne , jedino što nisam volio da me neko vara ili da se bolje izrazim vuče za nos. Uspjeli smo da namjestimo kuhinju i sobu prvi puta u životu i to kako smo mi htjeli. Prvi puta u životu da Alma ide birati namjestaj i to bez čekova i kredita nego sve u gotovom.

Da ste je samo vidili , kako trči i razgleda , bira i sve je skockala da se bas slaže. Stil je uvijek imala za estetiku i lijepo ali financijski nismo nikada mogli pa to nikada nije došlo do izražaja. U to vrijeme je da tako kažem tek počela moda da se radi samo jedna subota u mjesecu. Prije su bile sve subote radne tako da nam je sad ovo pravo super došlo. Praktično smo se vidjali svaki peti dan i to je bilo češce nego kad sam bio u Banja Luci.

Miris kafe od komsinice Almi nije više bio problem jer je sada mogla piti kafu kad je htjela i koliko je htjela. Od firme sam dobio kombi na raspolaganje pa kad razvezem radnike dolazio sam kući autom. Daniel je dobio svoj prvi pravi bicikl pa nije morao više sa strane da gleda kako se druga djeca vozaju. Sada je bio ponosan jer je jedini imao u ulici skroz novi bicikl i to samo njegov.

Mrak je polako padao , ovaj kapučino je stvarno super. Moracu jednom i Almu ovamo dovesti da ga proba mislim da će i ona biti oduševljena. Što se tice telefoniranja i tu je bilo bolje jer smo se sada čuli svako veče. Nisam vise morao da pazim na svaki novčić ali se naravno nisam ni razbacivao jer imali smo još puno toga u planu.

Gledam osvjetljene prozore ovoga grada i nešto mislim. Iza svakog tog prozora je neka sudbina zapisana. Iza svakog tog prozora se neka životna priča odvija. Suze , smijeh , pobjede , porazi sve je to ono što nam život čini. Kada sve saberemo i vidimo čega nam je najviše bilo od toga u životu onda zakljucimo kakav je on u stvari bio.

Život je u stvari jedna priča uspona i padova ali ono glavno što ga pokreće je ljubav. Bez nje bi sve bilo besmisleno i bez cilja. Bez ljubavi bi bili samo osudjenici na život. Odkada sam upoznao Almu upoznao sam i istinsku ljubav. Moram reći da nije uvijek ni bilo lako. Bilo je dana kad ništa nismo imali i jedino nas je jos ljubav držala. Bilo je i vrijeme kad smo se i razišli , moram reci ne našom krivicom ali je ljubav opet pobijedila.

Sada kada imam više nego što sam ikada imao šta bi mi to vrijedilo bez ljubavi. Sve te materijalne stvari bih zamijenio za jedan sretni dan i jedan Almin osmjeh. Ponekad me je strah jer kažu da ono sto je lijepo netraje vječno ali jos uvijek se nadam i vjerujem u ljubav.

Popio sam kafu i idem jos da se čujem sa Almom , da napišem izvještaje pa u krevet. Jeste da sam trostruku platu imao ali je to bio posao svaki dan četrnaest sati i obično sam zadnji od sviju lijegao a prvi ustajao.

Vidim sa recepcije mi portir maše da brzo dodjem. U prvi mah sam pomislio da me neko iz firme zove . imali su običaj ovako naveče nazvati da vide kako ide posao i ima li problema.

Javljam se na telefon , Alma plače. Onda me nemir uhvatio, de reci šta je bilo upitah je. Borila se sa suzama da nesto kaže ali nije uspjevala. Sada , rekao sam joj , spusti fino slušalicu smiri se polako popij gutljaj vode a ja ću te nazvati za za minutu pa ćeš mi reći sta je bilo.

Najduža minuta u mome zivotu prodje i onda sam okrenuo dobro poznati broj………….

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht.