Tamo gdje ljubav pocinje

A27 – SAMO KAD SE ISKRENO VOLI

Kao što sam i mislio mali mangup Daniel nam nedaje ni sekunde mira. Morali smo odmah da idemo snješka da pravimo , onda je bila kuća u snijegu pa je došlo sankanje a onda kao i obično utjeravanje sa suzama u kuću jer riječ dosta nije postojala kod njega kad je igranje bilo u pitanju. Jedino što je uspjevalo je to da ga naveče nismo morali tjerati na spavanje . Nije skoro ni večerati stigao a vec je zaspao pa smo ga smjestali u krevet bez suza , samo što smo mu ponekad morali kašiku iz ruke uzeti da neode sa njom u krevet.

Ostajali smo sami ja i Alma u toj maloj sobici punoj sjećanja. Gasili smo svjetlo i palili par svijeća. Naložili smo vatru , a baš je pucketala , stvarno kao muzika u tihoj noći za mene. Prokuhali smo malo crnog vina , neka lagana pjesma je na radiju svirala , i sjeli skupa kraj prozora. Nije bilo vjetra , samo su krupne pahulje polako lepršale , tiha muzika , pucketanje vatre. Jednostavno smo uživali jer smo smjeli skupa biti , jer nas vjerske i druge predrasude nisu rastaviti mogle.

Bilo ih je stvarno i previše koji su pokušali da nas rastave. Almini poznanici su govorili –ostavi ga šta će ti vlah ( iako mi je to licilo ko da sam sa vlašića ali eto nema veze , u svakom slučaju jedna glupa riječ) , meni to i nije ličilo na neko odvajanje ili vrijedjanje jer i nisam znao šta misle uopšte pod tim. Svako je mogao samo jednom kod Alme tako nešto da spomene pa je uvijek dobijao takav odgovor da mu nikad više u životu nije padalo na pamet da tako nešto ponovi.

Sve te sam zapamtio po tome sto je Alma već i otišla bila a oni su uvijek ostajali sa otvorenim ustima bez riječi jos jedno izvjesno vrijeme. Na početku mi je to bilo čudno ali sam se poslije navikao pa sam im jos u odlasku pantomimom pokazao da zatvore usta što su uglavnom i radili . Obično su se poslije jednostavno sklanjali sa puta. Moji poznanici su govorili , šta ce ti muslimanka , vidićes ti kakvi su oni , prljavi , otiće ti u wc pa će ti onda pitu napraviti. Netrebam vam ni spomenuti da im je to bio zadnji pokušaj da mi nešto tako saopšte a riječ poznanik ili prijatelj bila je za takve nepoznata riječ za mene. Takvi mi prijatelji nisu bili potrebni nikada više.

Svi su zaboravili da smo obadvoje samo dvoje mladih koji se vole , ali još je gore što mi se čini da su oni zaboravili da su ikad bili mladii i volili ili možda nikad nisu ni volili pa zato i nerazumiju ništa. Iz toga vremena se sjecam jednog poznanstva koje će mi ostati u sjećanju za čitav život. Slučajno smo upoznali jednog hodžu koji je često sa nama pričao i dosta vremena provodio kod nas. On je bio ono što bi se reklo u narodu , učen čovjek koji je dosta toga prošao u životu i dobrog i lošeg. Stvarno je vrijedilo poslušati ga šta kaže jer je imao dosta životnog iskustva

Savjetovao nam je da dobro razmislimo i ako mislimo da naša ljubav nije jaka bolje je da se odmah razidjemo jer nećemo uspjeti ali ako osjećamo da je ljubav prava da neodustajemo ni po koju cijenu. Ako znate da je ljubav dovoljno jaka onda nema prepreka za vas dvoje. Podvukao nam je da nije grijeh i da po kuranu nije zabranjeno da se muslimanka sa osobom druge vjere uda a ako se smije ženiti zašto se nebi smjelo i zabavljati.

Još pamtim njegove riječi – samo zatucani ljudi mogu da tumače kuran kako njima najbolje paše , a takvih je dosta i jako često okrecu vodu na njihovu stranu kako im se svidja. Mogu reći da me je taj čovjek pravo zainteresovao tako da sam jedno vrijeme provodio pregledajuci prevode kurana jer me je to jednostavno zainteresovalo šta ko kaže.

Uvijek nam je govorio , djeco samo se vi volite i nebrinite se sve ostalo će doći samo po sebi. Sada mogu reći da je imao pravo jedino kad smo mladi često nemamo strpljenja čekati i sve bi nekako odjednom

Sjedili smo zagrljeni kraj prozora , vatra je jos pucketala ,tiha muzika , dvije svijeće su plamtile i povijale plamenove jedno prema drugom. Gledao sam svoju Almu , dugu smedju kosu , prćasti nosić ,oči srne , pune usne sa osmjehom , u duši dobra a na jeziku oštra , ama volim ja tog svoga lopova pa nek kaže šta god ko hoće.

 

Pogledala me je kao da zna šta mislim i zagrlila. Ama ljudi zar moze jedan zagrljaj da tako prija , možda samo kad se voli , kad se iskreno voli.

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht.