--
April 2017 godine ovaj puta krecemo na put da posjetimo jedan od poznatijih manastira... Na put smo krenuli: moja supruga , onda ja licno, jedna punica , jedna svekrva, dvije prije , jedan sin , jedna cerka , jedan zet , jedna snaha , jedna majka , jedan otac i eto ako se jos nekoga sjetim dopisacu ja poslije , nista se ne brinite. Naravno ko zeli da sabira koliko nas je bilo u tom autu neka sabira ali to na kraju i nije tako vazno jer jedino sto je vazno je to da smo svecetvoro bez problema dosli na cilj i vratili se nazad. E sad ima do tamo jedan kraci i jedan duzi put na sta me moj kum i upozorio da je onaj kraci pun rupa ali eto ja ukljucih navigaciju pa reko hajd ona ce znati. I tako navigacija nas povede na kraci put a sta je to znacilo to smo saznali iz te avanture. Pa dobro kad malo razmislim nismo bas uvijek isli prvom brzinom bilo je i relacija kad smo nakratko isli i drugom a o bubrezima da i ne govorim jer ako je ko imao kamenja u bubrezima sad ih vise nema nego eventualno samo pijesak. E to truckanje je trajalo pa nekih pola sata i onda dodjosmo na dionicu gdje je bio asfalt i svi obradovani odahnusmo ali samo nakratko jer iduca okuka suzenje puta pa Jovo nanovo jos pola sata.
--
Nego da ja ne duzim nego da vam kazem par rijeci o manastiru. Nalazi se u opstini Danilovgrad i smjesten je u okomitoj stijeni sa koje se pruza pogled na ravnicu Bjelopavilica. Osnovao ga je Hercegovacki mitropolit Vasilije u 17. Vijeku koji je tu i sahranjen. Sam manastir je obnovljen 1923-1926 godine poslije pozara. Manastir je smjesten na oko 900 metara nadmorske visine a posjeti ga u ljetnim mjesecima oko 300.000 ljudi sto vjernika sto onih koji jednostavno trebaju cudo. Ljudi dolaze da se pomole za zdravlje porodica ili za izlijecenje ito kako pravoslavci tako i katolici , muslimani ili oni koji ni u sta do sada nisu vjerovali. ovaj puta nebih Vam pricao o cudima koja su se dogadjala ovde i u okolici jer takvih prica mozete svagdje cuti i procitati ali jedno moram reci i ako je svaka stota prica istinita vrijedi otici i pokusati. U povratku smo izabrali duzi put i vratili se preko Mostara. U Mostar nismo ovaj puta svracali ali smo zato probali u pekari peciva , ma to je bilo strasno dobro samo da znate. Usvakom slucaju bila je to posjeta vrijedna putovanja i koju treba u svakom slucaju ponoviti ako ne zbog stvarno carobnog mjesta onda barem zbog mira i tisine koju odnesete sasobom kuci.