Tamo gdje ljubav pocinje

A19 – PLAČ GITARE

Sutradan smo morali ubrati dvije grane i zavezati malo silka sa udicom da Daniel ide pecati ribu. Zagazili smo do koljena i hvatali bjelice a kad god Daniel jednu upeca podje skakati u mjestu pa nas sve isprska hladnom vodom. Nekada se dešavalo da voda i presuši u tom potoku pa su roditelji iskopali malo proširenje i produbili da se tu voda skuplja. To jutro sam vidio dvije srne kako dolaze piti vodu. Ispričao sam im to pa su sutradan oboje čvrsto odlučili da porane i čekaju da srne dodju.

Daniel koji je teže ujutro ustajao ovaj puta je bio prvi na nogama. Umirili smo se i čekali. Nakon kratkog vremena prvo je naišao srndać oprezno nogu za nogom prišao vodi a onda se pojavila i srna , bojažljivo i tiho su prišli. Jedno je vrijeme Daniel šutio i promatrao bez daha a onda je skočio i od dragosti viknuo jaaaaaaaa. Ne samo da je srne poplašio nego i sve ptice sa okolnog drveća , a onda je konstatovao da nerazumije zašto su pobjegle – pa neće im on ništa nažao uraditi, reče.

Srne su pobjegle jedno dvije stotine metara , zastale malo , pogledale nas i polako dostojanstveno se udaljile. Još da spomenem da je prvu veče nahranio jednu macu a treći dan smo vec rano ujutro imali osam generacija mačaka pred vratima – čekali su Daniela. Za razliku od srna mačke su sve podnosile čak i da ih vuče za rep , skakale i igrale se sa njim .Ja i Alma smo sa strane promatrali i uživali.

Tu smo proveli tri predivna dana i ostala su takva sjećanja koja su zaslužila da ih ponesem sasobom kad se budem vraćao u vojsku. A taj dan bližio se sve brže i brže. Kako je to čudno da sve sto je lijepo tako kratko traje. Ostala nam je jos samo jedna noć skupa. Kako sad djetetu da objasnim da ujutro kad ustane neće vise biti tate tu . Kako da mu kažem da pet mjeseci koliko sam još imao i nije tako dugo , a sam u to nisam vjerovao.

Tu veče mu nisam mogao obećati da ću ujutro biti tu kad se probudi. Ubjedjivao me je po stotinu puta da će on lično nazvati telefonom i reći da ja moram ostati kraj njega. Poslije svih ovih dana i meni je teško padalo na pamet neko objašnjenje , objasnjenje da i ja budem sretan snjim. Morao sam mu obećati da ću opet brzo doći i da ćemo onda biti zauvijek skupa.

Pogledao me je plačnim dječijim očima, slegao ramenima i kaže – ponesi tom čiki sve moje autiće možda će te ranije pustiti da dodješ. Morao sam mu obećati da cu ga često zvati telefonom i prvo sa njim pričati pa onda mogu i sa mamom ako hoću . Skupio se na mom krilu kao malo mače i tako je i zaspao. Kad malo razmislim čovjek je pravo čudnovata biljka i šta sve to srce u životu izdrši da je čudno da nekada nepukne.

Pričali smo ja i Alma o svemu tu noć. Pravili planove kako će biti kad se vratim , ulivali smo sebi neku nadu. Poslije izvjesnog vremena tišina se pošla prikradati i uvlačiti u svaki ćosak sobe. Vrijeme je tako brzo prolazilo i tad sam osjetio tugu – tog nezvanog gosta.

Ustao sam , uzeo gitaru i počeo svirati. Sad nas bar nemože nikakav pajkan otjerati sa klupe. Sve one stare pjesme smo skupa prošli uz vino i gitaru. Legli smo u krevet Daniel sa jedne strane a Alma sa druge. Zagrlio sam ih oboje i neka blaga toplina mi prostruja kroz tijelo , lijepo je imati nekoga da mu se raduješ, a jos pet mjeseci ma nije ni to tako dugo…………..

 

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht.