Došao sam sa puta iz Slovenije kući u predvečerje nakon šesnaest sati vožnje. Opet su Slovenci svih šest traka sveli u jednu jedinu tako da smo se pravo zabavili čekajući šest sati na toj granici. Ljudi su svi postali nervozni , svako svakog gleda poprijeko , ubacuju se jedan prije drugoga samo da se što prije prodje granica. Još su se pojavila i neka cigančad pa igraju i pjevaju kraj auta tražeći novac. Gledam lijevo od mene neka debela žena se davi sendičom od pola metra. Čitav auto stoji nekako nakrivo i to na njenu stranu.
U tom trenutku je baš okrenula glavu i pogledala me dok su joj kečap i mayo curili preko usta jer nije ni moglo sve odjednom da strpa koliko je ona to htjela. Gledam joj muža on ima isflekanu košulju nečim zelenim , izgleda da je on već završio sa jelom ali nije se moglo ovako iz daljine prepoznati šta je bilo za ručak. Iza njih na sjedištu dijete debelo prislonilo nos i usta na staklo i plazi nam jezik , a reko jesi i lijep da samo znaš. Nije me ni čuo ni razumio nego nastavi da liže ono staklo od auta ko da je sladoled. Ko će ga znati možda je gladan ili mu je jednostavno dosadno. Moja kolona se pomjeri tako da njihov auto ostade daleko iza mene.
Desno gledam otvorio čovjek prozor i daje cigančadima jedan euro na što mu ciganče njegovu škrtu mater opsova pljunu na auto i pobježe. Ostade čovjek zagledan iza njih a ovi pobjegoše do drugog auta. Ispred mene gledam jedan auto , muž vozi žena napred kraj njega a troje djece , sve jedno drugom do uha , odozada sjede i nešto se gurkaju. Srednje dijete uze od onoga velikog plišanog medu i odmake skroz nadesno , to iskoristi onaj najmladji i otrgnu sebi tu igračku. Da je znao plakati rasplakao bi se taj medo onako za jednu nogu držeći u zraku.
Ova dvojica starijih skočiše da mu otmu. Najmladji ispruži ruku skroz desno da bi što dalje odmakao igračku ali nije primijetio da je prozor kod majke otvoren. Otac im krenu sa autom malo naprijed u pravcu carinika i najmladjem ispade medo napolje na asfalt. Onaj najveći se okrenu i lupi najmladjeg po glavi , okrenu se i onaj srednji i odvali najmladjeg opet po glavi. Vidim razgalamili se ali nerazumijem ni riječi. Okrenu se tada i majka , reko sada će da ih malo smiri da se nesvadjaju. Puče opet onoga najmladjeg po glavi i izgalami se samo na njega.
Da mi maloga nebi pravo žao mogao sam se još i nasmijati. Otvori vrata majka i uze medu sa asfalta. Otac se okrenu tada prema ženi i odvali joj takvu šamarčinu da to odavno nisam vidio. Reko žao mu onog najmladjeg , pomislih na trenutak. Onda se okrenu opet ozada I lupi opet samo onog najmladjeg. Utišaše se svi ali sada svako sebi plače.
Vidim carinik dolazi i viče na oca zašto nepomjera auto , sve je blokirao. Pokaza mu da se skloni sastrane. Ama ljudi sve mu je istreso , sve pa i rezervni točak. Ja sam već i prošao a taj je još dugo ostao iza mene na pretresu. Dok sam prolazio pored njih vidim opet najstarije dijete odvali po glavi onog najmladjeg okrenu se majka opet pa sve ispočetka , luda neka familija. Onaj najmladji ako ostane dijete čitavo biće dobro.
Kad sam parkirao ispred zgrade malo mi je laknulo , napokon malo da opružim noge. Jedan veliki kamen sa srca mi je spao ali i jedna neizvjesnost se pojavila. Da li je sad sve prošlo da li ću opet sanjati i jos stotinu drugih malih pitanja bez odgovora…..