Tamo gdje ljubav pocinje

A18 – DVIJE SJENKE U NOĆI

Samo što sam zaklopio oči , ili mi se bar tako učinilo , kad kao da je atomska bomba ruknula izmedju mene i Alme. Daniel se probudio vidio nas i uskočio izmedju nas . Zagrlio nas oboje i viče sad imam i ja i mamu i tatu. Pošto od spavanja više ništa nije bilo malo smo se poigrali sve troje u krevetu a onda sam ga potjerao škakiljanjem na pranje zuba.

Taj dan se nije odmicao od mene , najgore je bilo kad sam trebao ići u wc , čekao je ispred vrata , da mu tata nepobjegne opet. Naveče je bilo da neće da ide u krevet dok mu neobećam da ću biti tu kad se probudi- i šta ću to sam morao obećavati svako veče. Morao sam ga odvesti na spavanje leći kraj njega. Zagrli me tako da i kad zaspi problem je bio izvući se . Iz trećeg ili četvrtog pokušaja uspjevao sam nekako da se polako izvučem jer tada mi je baš rano bilo zaspati.

Obišli smo moje i Almine roditelje kao i sve Danielove kolege , tačnije rečeno oni su dolazili kod nas da se uvjere da i Daniel ima tatu. Kad god je ko došao svakom je morao reći – moj tata ima pravu pušku u vojsci – sto sam morao u punoj ozbiljnosti da potvrdim.

Jedan dan smo otišli u Skender Vakuf ali ne sami nego je i Daniel bio sa nama , za onaj isti sto prvog poljupca. Slušali smo muziku i malo se vratili u te bezbrižne dane jer je svaka pjesma nosila svoja sjećanja. Šetali smo po toj gustoj borovoj šumi , igrali se sa Danielom , smijali se simpatičnim malim pitanjima . Jednostavno to su bili naši dani , dani sreće u troje.

Otac mi je imao vikendicu na selu . Na samom raskršću dva puta tekao je mali potočić , a u hladu stare trešnje niska kućica još neomalterisana. Imala je samo dve prostorije , kuhinju i spavaću sobu ali više nam nije ni trebalo . Kućica je bila praktično sakrivena , okružena šumom , auta su baš rijetko tu prolazila. Došli smo u predvečerje , sunce se polako sakrivalo iza vrhova drveća i bacalo duge sjenke. Smijali smo se Danielu dok nam je pokazivao svoju sjenku i čudio se koliko je porastao.

Noć je polako padala pa smo napolju naložili vatru kako Daniel reče veću od njega. Neznam da li ste primjetili ali tako po noći u šumi kad mjesec izadje i samo se jos cvrčci čuju čovjek se najvise opusti. Nabacili smo na žar meso i krompir i moram priznati da mi odavno nije bilo tako ukusno. Odjednom smo primjetili da se sve nešto umirilo . Daniel je sjeo kod mene u krilo naslonio glavu na rame i zaspao. Koliko je skakao nije bilo ni čudo . Odnio sam ga u spavaću sobu pokrio , poljubio i vratio se napolje kod Alme.

Nabacili smo par grana na vatru , stavili ibrik za kafu direkt na žar. Kako je Daniel zaspao odjednom je nastala teška tišina. Alma je sjela kod mene i zagrlila me . Samo je još vatra tiho pucketala , šutili smo obadvoje. Pogledao sam je i na momenat se izgubio u dubini tih očiju , dve su suze niz obraz krenule. Volila bi da ovi trenutci budu vječnost , rekla je ispustila glavu . Tada mi se baš nesto skupilo . Nisam joj mogao ništa odgovoriti , samo sam je zagrlio i jače stisnuo uz sebe.

Odsjaj vatre se još dugo vidio u noći i dvije zagrljene sjenke što stapaju se u jednu.

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert