Ova druga knjiga , dijelom sjecanja iz Njemackih logora , je inspirisana po istinitim dogadjajima po dnevniku moga djeda Uletilovic Nikole. Druga knjiga Ne branite mi ljubav , bez nje ću prestati da postojim , bez ljubavi bi me snovi ubili , ne branite mi snove , bez snova bi me vjetrovi oduvali…… – Izdavac: … Da li ste primijetili da je vrijeme nešto čega imamo u životu ili malo ili puno. Mislim da nema toga ko se kad je bio mali nije upitao , a kada ću ja jednom porasti i biti veliki , jedan period kada smo u želji da vrijeme požurimo postigli suprotan efekat da je ono jako … Okrećem se oko sebe , opet sam tu na istom mjestu kao i prije par noći. Isti san sanjam već duže vremena I postaje mi polako jasno da je to taj isti predio , ista okolina kao I prije par dana. Zar je moguće da je to samo jedan san. Tako je sve vjerodostojno , … Išli smo polako ja i Lana i tražili zapisanu adresu na malom komadiću papira. Cijelim putem su mi se misli rojile i pitanja nadolazila. Možda mi je ta priča ostala iz bilo kojih razloga negdje u podsvjesti I u snu je opet sve isplivalo. Interesantno mi je bilo jedino zašto se san stalno ponavljao , … Direktno pred nama je bio sto sa četiri stolice i to onaj starinski mislim da mogu čiste duše reći stil iz baroka. Nešto stvarno divno , izrezbareno disalo je nekom starinom koja privlači. Lijevo je bio krevet i kad smo se malo napregli očima u njemu smo prepoznali siluetu starca. Bio je toliko mršav da … Polako sam išao prema kući na brijegu I svakim korakom mi je pejzaž bio sve više I više poznat. Nikada nisam bio tu , to mi je bilo jasno , a sve mi je bilo poznato ali sada to više nije bilo važno. Jedino što sam htio je da udjem u tu kuću I da … olako je pružio ruku i drhtavom rukom prinio čašu vode ustima… Na momenat je starac stao i pogledao me kao da nijemo pita – pa stižeš li ti to dijete – ali ništa ne reče. Nije bilo ni potrebe jer je njegov pogled govorio više nego riječi. Polako je pružio ruku i drhtavom rukom prinio … Ujutro smo dobili hranu i primijetili kako se osjetno smanjio broj starješina oko nas. Jednostavno su se preko noći izgubili i pobjegli. To nije bio dobar znak jer su starješine sigurno više znali od nas i ta me je pomisao plašila.Pokušao sam i ja da izadjem u dvorište ali me straža grubo vratila. Morali smo … Ujutro rano je nepregledna kolona krenula za Prnjavor. Konjska i volovska kola su škripala dok su vojnici gurali i tukli konje i volove da brže idu. Ni stoka više nije imala snage pa je već krv curila poslije svakog udarca bičem. Bilo mi je žao te stoke i konja i da sam imao snage najradije … Moram priznati da su me već jagodice prstiju bolile od tipkanja ali posao je bio posao I nisam to htio ni sebi da priznam a kamoli starcu da mi je polako već dosta pisanja. Ma nema veze , pomislih , ako on može tako star da diktira pa mogu I ja da sve zapišem. Ipak … Podijelili su nam male ašovčiće i naredili da sebi kopamo rake. Kopali smo svi blijedi nas četrdeset uhvaćenih bjegunaca. Postavili su pred nas mitraljeze na nogarama i čekali da sebi iskopamo rupu. Krišom smo gledali debele Njemce koji su se kao dosadjivali čekajući da mi što prije završimo započeti posao. Pošto im se izgleda učinilo … Postrojeni smo ispred kasarne i saopšteno nam je da se po krugu nesmijemo kretati i da će svaki pokušaj bjekstva biti kažnjen smrću. Rekli su nam da ćemo sutra primiti objave i hranu pa onda moći krenuti kući. Moral je porastao jer nikome nije u stvari bilo više do rata , svi smo htjeli samo …
B00 – UVOD – Zalutala sjecanja
B01 – OSTALO JE SJEĆANJE
B02 – I OPET PRUŽAM RUKE
B03 – STARA KUĆA NA KRAJU SOKAKA
B04 – OVAJ PUTA SE NISAM BOJAO
B05 – KAD SVE PRODJE ONDA OBIČNO OSTAJEMO SAMI
B06 – KAKO JE PROKLETO TEŠKO GLEDATI TUDJE SUZE I BITI BESPOMOĆAN
B07 – OČI TVOJE BOJE NADE
B08 – MOGU JOŠ SAMO DA SE NADAM I NiŠTA VIŠE
B09- PANIKA BEZ KRAJA
B10 – A TAKO SAM HTIO JOŠ JEDAN ZAGRLJAJ
B11 – OSTAVITE SVAKU NADU VI KOJI ULAZITE UNUTRA – STALAG XVII-a
Isprobani recepti