A25 – LIJEPO JE OPET BITI KOD KUĆE

Voz polako usporava , počinje da koči , stizem u Banja Luku. U putu sam imao dosta presjedanja i pauza pa sam imao vremena da se javim i da im saopstim kada otprilike dolazim. Sada upravo provirujem kroz prozor voza da vidim gdje su , jer da su tu to nisam ni sumnjao. Pokušavao sam …

A26 – ZASLUŽILI SMO TO

Februar je , snijeg pada već pet dana i neprestaje. Javio sam se na posao ali pošto niko nije radio poslaše i mene kući. Prije je postojao jedan dio odmora u zimi koji se nazivao preraspodjela. Ljeti se više radilo i prekovremeni sati se nisu isplaćivali nego su se samo zapisivali pa su se zimi …

A27 – SAMO KAD SE ISKRENO VOLI

Kao što sam i mislio mali mangup Daniel nam nedaje ni sekunde mira. Morali smo odmah da idemo snješka da pravimo , onda je bila kuća u snijegu pa je došlo sankanje a onda kao i obično utjeravanje sa suzama u kuću jer riječ dosta nije postojala kod njega kad je igranje bilo u pitanju. …

A28 – PROHUJALO SA VIHOROM

U vikendici smo proveli tri dana bez brige , u igri , u smijehu u pravoj snježnoj idili. Obično sam ja bio taj koji je prvi ujutro ustajao. Ovo moje dvoje mangupa je bilo umjeće probuditi rano ujutro , skoro nemoguće ali sa par trikova je uspjevalo i meni do podne da ih pokrenem nekako. …

A29 – ZAR JE MORALO DA BUDE TAKO…ZAR JE VAŽNO KO JE KRIV

Dani su se nizali , prolazili u nepovrat. Ja sam radio svoj posao išao kući i vraćao se. Alma je bila kod kuće i čuvala Danijela. Posao za sebe sa gimnazijom nismo ni ja ni ona mogli naći bilo je pravo nemoguće. Za jednog gimnazijalca koji je sve petice imao nije bilo lako posmatrati kako …

A30 – TUŽAN SAM KAD SE UMORIM OD SJEĆANJA

Tišina u sobi tišina u srcu , praznina u duši , osluškujem korake koji neće doći. Gledam kroz prozor ljude koji prolaze ulicom , tako mi je sve svejedno odjednom , kuda idu , zašto idu , šta ja uopste radim kraj tog prozora. Umoran sam puno sam umoran od svega i svjestan sam da …

A31 – SAN JEDNE LJETNE NOĆI

Ustajem i okrećem se oko sebe. Gledam oko sebe i predio mi je jako poznat , jedna livada , trava upravo ozelenila , puno nekog cvijeća i jedan baš lijepi sunčani dan. To mi je sve odnekuda jako poznato kao da sam već jednom tu bio ali neznam otkuda. Sa desne strane ugledam jednu staru …

A32 – OČI PUNE ČEZNJE – STRANCI U NOĆI

Ulazim u dvorište , nigdje nikoga. Kucam na vrata , samo mi tišina odgovara. Stojim tu pred kućom , u neizvjesnosti , u nekoj slutnji. Srce mi brzo udara , zašto nisu tu , da se nije šta dogodilo. Silazim niz tih par stepenica kod ulaznih vrata i pogled mi privlači par crvenih tačkica na …

A33 – KO TO ŽIVI U PROŠLOSTI MOJOJ A JOŠ NIJE UMRO OD SRAMOTE

Prenoćio sam tu u toj stranoj kući ali sa poznatim licima. Mogu samo da kažem , lijepo je opet buditi se stobom. Probudio sam se jako rano i nisam mogao spavati više. Nije mi se ni ustajalo jer mi je tako prijao blagi pritisak na mome ramenu. Gledam kako lijepo spavaš , ravnomjerno dišeš a …

A34 – BILO JEDNOM – NEPONOVILO SE

Sjedili smo kod mog prijatelja hodže dok je on odmotavao papir da vidi šta tu piše. Nije mu bilo potrebno puno da čita jer je stvarno bio ekspert za jezike. Reče – neznam da li vi u takve stvari vjerujete ili ne ali ono što se u narodu kaže vama je napravljeno da se razidjete. …

A35 – LJUDI BEZ DUŠE I SRCA

Otvaram oči i nemogu odmah da se snadjem gdje sam ja to u stvari. Glava nije da boli nego kako se kod nas kaže raspada se. Pipam se rukom , nema krvi ali dobra čvoruga je tu , izgleda da nisam ništa slomio. Na podu sam a autobus se sav naherio na jednu stranu. Ustajem …

A36 – SAMO DA TI KAŽEM DA TE VOLIM

Dani prolaze sedmice se nizu u potrazi za bilo kakvim poslom za Almu i mene. Za mene tražim u Derventi a za Almu u Banja Luci. Ništa neuspijevam naći vec danima za mene, kao ni za jednog gimnazijalca sa sve i jednom peticom u svjedočanstvu. Najbitnije je izgleda ko koga ima a ne kakva je …