A12 – TU TROJICU NISAM NIKAD VIŠE VIDIO

Kako ko dolazi u kasarnu odvode ga da zaduži opremu , sve te sitnice za koje nismo ni znali za šta nam služe. Nisu imali baš svih brojeva tako da je jednom regrutu do mene sve visilo deset centimeta-ra duže a meni dali hlače malo je reći kratke ko kad nesto od vune iskuhaš na …

A14 – URADITE JOŠ DANAS

Nisam od onih što pišu samo da nešto napišu nego onaj ko hoće da osjeti kad piše , da osjeti ovaj život koji prolazi kao rijeka kraj nas a nismo toga ni svjesni. Tačno je da tuga i sreća idu pod ruku , tačno je da mnoge stvari u životu nevidimo primjetimo ih tek onda …

A15 – NEDOZVOLI DA SVE OSTANE SAN

I u ovoj noći kao i prije stojim i šetam tim beskrajnim hodnikom i nigdje nikoga . Samoća polako ubija i misli proteklih dana pritiskaju. Ponoć je vec davno prošla svi spavaju a ja u punoj ratnoj opremi gledam kroz staklo. Gledam taj puni mjesec i par zvijezda što žele da budu jos sjajnije i …

A16 – KAD TIŠINA PRITISNE

Poručnik je bio jedan pošten I realan čovjek I pustio me na odsustvo ali samo na četrnaest dana jer nam je uskoro u kasarnu dolazila GINA ( generalna inspekcija) . To se dogadjalo svake pete godine pa eto mogu da kažem I mene je usrećilo. Sutradan je vodnik došao mamuran I mogao sam samo da …

A17 – ZAGRLJAJ PUNOG SRCA

Odustao sam od stopanja auta jer se svaki čas pojavljivala vojna policija pa nisam htio rizikovati da me još vrate u kasarnu . Došao je napokon i neki stari razdrmani autobus pa sam se ubacio nekako i samo sam čekao kada će naići neko malo veće brdo pa da moramo izaći jos i pogurati ali …

A18 – DVIJE SJENKE U NOĆI

Samo što sam zaklopio oči , ili mi se bar tako učinilo , kad kao da je atomska bomba ruknula izmedju mene i Alme. Daniel se probudio vidio nas i uskočio izmedju nas . Zagrlio nas oboje i viče sad imam i ja i mamu i tatu. Pošto od spavanja više ništa nije bilo malo …

A19 – PLAČ GITARE

Sutradan smo morali ubrati dvije grane i zavezati malo silka sa udicom da Daniel ide pecati ribu. Zagazili smo do koljena i hvatali bjelice a kad god Daniel jednu upeca podje skakati u mjestu pa nas sve isprska hladnom vodom. Nekada se dešavalo da voda i presuši u tom potoku pa su roditelji iskopali malo …

A20 – TO MI SNAGE DAJE

Pet mjeseci i nije tako dugo , ali kad se nešto radi onda vrijeme prolazi brzo. To je baš bio nas najveći problem u drugom dijelu vojnog roka , nismo skoro ništa radili . Zato baš kažem da je to bilo izgubljeno vrijeme u mome životu. Morali smo biti na postrojavanjima i dizanju zastave gdje …

A21 – MOJI SNOVI KAO KULA OD KARATA

Probao sam civilnu odjeću po ko zna koji put i ogledao se u kupatilu , ma stvarno mi dobro stoji a i kosa će brzo izrasti pa ću opet biti normalan za pogledati. Ove cipele me malo žuljaju ali izdržaće u putu , a poslije mi je svejedno . Još samo sedam dana pa je …

A22 – SAMO JE JOŠ VJETAR SVOJU PJESMU PJEVAO

Išao sam prema govornici olovnim korakom , morao sam Almi javiti da se ukida služenje vojnog roka na jedanaest mjeseci. Vjetar je pirio spremala se mećava , snijeg počinje da pada. Oluja je nosila krupne pahulje skoro horizontalno. Igrala se sa njima i razbacivala po ćoškovima. Udarale su po mom licu ali nisam ih skoro …

A23 – NEPROŽIVLJENI SAN – IN MEMORIAM

Kada podjem stavljati svoje priče na papir dešava mi se često da jednostavno opet proživljavam sve te dogadjaje. Moram vam priznati da to ponekad i nije tako jednostavno . Redaju se dogadjaji nižu se sjećanja koja znaju nekad dobro da potresu. Ima mnogo stvari u životu što nesmijemo dopustiti da zaborav zatrpa . Tako me …

A24 – IDI I NEOKREĆI SE

Razdužio sam svu opremu i samo još čekao vojnu knjižicu od poručnika pa da već jednom krenem kući. Gledam kroz prozor kako vjetar brije , nosi sve pred sobom , snijeg neprestaje. Ovdje je zima baš surova ali i to je preblaga riječ za ovo što sada gledam. Posmatram ulaznu kapiju. Dvojica vojnika se pate …