Sve više nas je zaokupljala misao da se još nečim podjemo baviti pored normalnog posla. Teško je bilo odlučiti se sta početi tim prije što nismo imali ni para dovoljno ali je vjerovatno to i bio razlog za ozbiljno razmišljanje. Sedili smo tako uz kafu kad sam Almu upitao , šta misliš da podjemo gajiti … Pismo je stajalo na stolu neotvoreno. Više se nisam ni žurio da ih otvaram jer je u svakom bilo jedno malo razočarenje , jedna odbijenica. Kad su pisma počinjala da stižu gurali smo se Alma i ja ko će prvi da otvori ali kako je vrijeme prolazilo stajala su sve duže i duže na stolu … Moram reći da je velika razlika bila u poslu izmedju portira i magacinera. Sad sam imao svoju kancelariju , kompjuter i krug radnih kolega. Ujutro se pila kafa na poslu odmah po dolasku a i nisam nikada bio sam a to mi je prijalo. Ujutro nisam više morao zoru varati i tako rano ustajati a … Danas sam baš ustao nešto tužan pa sam se u jednom momentu priupitao a šta je to uopšte tuga. Kako to izgleda može li se dodirnuti popričati ili pobjeći od tuge. Koliko ljudi ide sa tugom čitav život u korak a nemože je se riješiti. Koliko ljudi misli samo da im je tuga stalni pratilac … Navikli smo se polako na jedan normalan život u Prnjavoru ali kao što se kaže čovjek nikada nije zadovoljan. Falilo nam je ono što većini ljudi fali čitav život a to su pare. Pošli smo da razmišljamo opet da se podjemo nečim baviti uz posao. Kako god da smo razmislili da bi se do više … Upravo sam bio u dvorištu ispod trešnje kad sam je ugledao na kapiji. Utrčala je moja Alma u dvorište , skočila na mene pa me obori na travu. Pomislih šta je sad ovo bilo. Imamo svoju firmu , skakutala je po meni od sreće. Registrovala sam našu firmu , ponovila je. Tek tada je primjetila … Posao sa rukavicama je krenuo baš iznenadjujuće dobro. Jednostavno smo dobijali toliko narudžbi da nismo mogli sve ni da napravimo kolika je bila potražnja. Jednostavno smo osvojili tržište kvalitetom i povjerenjem. Taj petak je Alma došla i dok sam vidio taj sjaj u oku pomislio sam odmah , opa evo nešto novo ima i nemože … Došao sam kući oko sedam sati ujutro i oznojio sam se pravo gurajući taj bicikl. Noć je bila uspješna da tako kažem i sve je bilo ištancano. Istuširao sam se kratko i čini mi se samo što sam glavu spustio na jastuk Alma me pošla buditi. Kafa gotova ljenčugo jedna , viče ona i smije … Posao sa rukavicama je super krenuo i nismo mogli napraviti koliko smo mogli prodati. Jedan se još problem pojavio što neki nisu navrijeme plaćali ili su uopšte izbjegavali pa su nam takvi nudili poseban način plaćanja – kompenzacija. To je takav način plaćanja gdje kupac nudi robu umjesto novca. Na početku nam to nije bilo … Otac je obavio razgovore sa dvoje djece koji su bili u Banja Luci i oni su pristali ali da im se odmah isplati koliki je njihov dio. To mi baš nije bilo u planu ali eto dali su pristanak. Još je ostalo da odemo kod toga rodjaka koji je živio u Prnjavoru i da sa … Gradnja kuće je ostala još samo jedna propala ideja više kao i mnogo toga što smo u životu planirali. Potrebno je imati samo dovoljno snova i bar pokušati u njih vjerovati pa će se jedan i ostvariti. Čovjek bez snova je i čovjek bez buducnosti to nam mora svima jasno biti , naravno onima koji … Zagrlili smo se kao stari dobri poznanici koji se baš dugo nisu vidili. Bilo je to pravo iznenadjenje i za nju i za mene. Došla je sa nekom kolegicom do moje škole sasvim slučajno i neplanski pa smo se tu sreli opet. U daljini sam čuo da je zazvonilo zvono za novi čas a to …
A49 – ZA PRAVU LJUBAV PREPREKA NEMA
A50 – ŽELILA BIH DA MI OBEĆAŠ
A51 – IZNENADJENJE KOJE SE PAMTI
A52 – NEBJEŽITE OD TUGE – SUPROTSTAVITE JOJ SE
A53 – GORKE SUZE
A54 – TAJ DAN JOŠ UVIJEK PAMTIM PO SREĆI U NJENIM OČIMA
A55 – VIOLINA I GITARA U TOJ NOĆI BEZ KRAJA
A56 – I MANGUPI ZNAJU DA SE OSMJEHNU
A57 – KOPAČ ZLATA U RUDNICIMA PROŠLOSTI
A58 – ZAR JE UVIJEK BOL TA KOJA NAS VRAĆA U STVARNOST
A59 – DOŠLA JE TIHO I NEPRIMJETNO U MOJE SNOVE – MOJA PRVA LJUBAV
A60 – JEDNA KLUPA , JEDAN POLJUBAC, PRVI ZAGRLJAJ I ČEŽNJA U OKU
Isprobani recepti