Način na koji je razmišljao, taj djed me stvarno fascinirao , pa skoro je pričao kao i ja samo vjerovatno sa mnogo više životnog iskustva. Odmah na početku našeg razgovora mi je rekao jednu rečenicu , vjerovatno kao obrazloženje svoga postupka – čovjek ima samo jednu sudbinu i od nje pobjeći nemože , život dodje … Ustajem sa stolice i polako , laganim pokretom prilazim prozoru od dnevne sobe. Napolju vjetar povija drveće i baca krošnje lijevo desno. Na momente se malo utiša i umiri i onda udari još žešće , još jače , još nemilosrdnije. To sve napolju me često posjeti na život i sudbinu jednog običnog čovjeka. Možda je … Otvarao sam oči polako i umorno ili je bolje da kažem bojao sam se da ih brzo otvorim. Moje sumnje su se ostvarile , opet isti predio ista livada isti san. Znam da sanjam a opet je sve tako stvarno , opet je sve tako istinito. Svjestan sam da sam samo u jednom snu i … Ovaj puta smo ja i Lana došli sa našim malim autićem direkt do kuće , sada smo znali gdje je to pa smo se usudili i auto da koristimo. Otkada mi je kvačilo proklizavalo nisam se usudjivao da idem na put gdje moram svaki čas stajati i kretati. Osim toga jutros kad je od prve … Rano ujutro su nas probudili i sa prijetnjama i udarcima istjerali napolje u krug. Njemci su stajali oko nas u punoj ratnoj opremi. Kad sam to vidio uhvatio me strah jer je prva pomisao bila opet nova grupa za strijeljanje koja se nikad više neće vratiti. Život je bio težak ovde i nepodnošljiv , gladovanje … Taj starac je stvarno puno proživio i tek sada ga razumijem zašto sve ovo hoće da se zapiše da se ne zaboravi. Nekako sam osjećao i divljenje i sažaljenje prema njemu zbog svega toga što je preživio. Mora da sam zastao sa kucanjem onako zamišljen kad sam osjetio pogled starca na sebi. Pogledao me je … Januar 1943. godine Prozvali su moj broj i morao sam preći u malu grupicu prekoputa. Odgurani smo grubim udarcima kundaka puške u drugu baraku. Kao da mi je na ovo krhko i ispaćeno tijelo još neko sjeo na ledja. Teškim koracima se vučemo u susjednu baraku. Zamišljam već kako stojimo ispred rake a mitraljez … Imali smo taj stari šporet , pravi ručni rad što bi se reklo , a svoj kvalitet je najbolje izražavao u hladna zimska jutra. Rada mi nikad nije dala da ga naložim iako sam ponekad i navaljivao ali je ona uvijek bila brža od mene , ne uvijek ali kad je bilo u pitanju loženje … Sjedim sam na našoj klupi u ovoj noći bez kraja. Čekam te a ne znam dali ćes doći , ali se ipak nadam , želim da se nadam. Vjetar zatrese obližnje krošnje. Kao zvuk tvojih koraka šapat lišća me pritiskao , osvrćem se u nadi. Nema nikoga. Mali valovi blago zapljuskuju šljunak ispod mojih nogu. … Uhvatili su me za kosu i okrenuli mi glavu prema malom uplakanom djetetu. Debeli ćelavi je još uvijek držao nož pod njenim grlom. Otimao sam se onako zavezan i molio da ih puste a mene da ubiju. Smijali su se grohotom na svaku moju riječ i uživali kad ih neko očajnički moli. Zar mogu ljudi … Noć je , prvo stajanje i prvo noćenje pod krovom a ja nemogu da spavam. Padali smo od umora ovih dana i za očekivati je bilo da sad kao i svi ostali spavam ali jednostavno nemogu pa me ubi. Dobro rečeno , možda će nas sutra baš i pobiti kao stoku koja im više netreba … maj 1945 godine U samo svitanje smo kao i obično bili već svi budni kao po komandi. Umor i glad su bili to dvoje stalnih pratilaca koji su se smjenjivali naveče i ujutro svih ovih zadnjih godina. Ako još tome dodamo i strah onda je slika skoro potpuna bila , ma dodje tu još …
B12 – ČOVJEK IMA SAMO JEDNU SUDBINU
B13 – SVE MOJE JESENI SU TUŽNE
B14 – OTKUD BAŠ TI KAD MI TREBAŠ NAJVIŠE
B15 – REPETIRAO JE PIŠTOLJ I UPERIO GA U MOJU GLAVU
B16 – RADNA KOMANDA GW-941 MATTERSBURG
B17 – ZA MALO TOPLOTE KOJE NIGDJE NIJE BILO
B18 – DVIJE DUGE GODINE PATNJE I BOLA
B19 – SAMO JOŠ JEDAN MINUT ŽIVOTA VIŠE
B20 – ZAŠTO LJUBAV UVIJEK TVOJE IME NOSI
B21 – U TOM TRENUTKU SVIJET JE PRESTAO DA POSTOJI
B22 – PSI SU IM RAZVLAČILI CRIJEVA PO PUTU
B23 – NIJE DUGO POTRAJALO A ZEMLJA JE POČELA DA SE TRESE
Isprobani recepti