Tamo gdje ljubav pocinje

A61 – TE SUZE NEŽELIM NIKAD VIŠE DA SE PONOVE

Ko se voli taj se i svadja kaže se u narodu. Mi smo imali samo jednu svadju i to nažalost prvu i posljednju ujedno. Moj kolega je predložio da za vikend odemo malo do Jajca eto bez ikakvog razloga i da se malo provedemo. Imao je novog stojadina pa da ga malo provozamo on i ja sa curama. Pošto je imao gips na ruci dogovorili smo se da ja vozim.

Tu veče sam imao tako ružan san da sam se sav oznojen probudio iza ponoći. Sanjao sam da je bio udes na putu za Jajce i da smo nas četvero se prevrtali u autu. Taj me san toliko namučio da sam sutradan zamolio Amelu da ostanemo i nigdje neidemo. Ispričao sam joj zbog čega i to je najvjerovatnije bila moja greška. Nisam smio snove spominjati i trebao sam bilo šta drugo izmisliti jer mi njih troje nisu vjerovali. Nasmijali su se i pravo su me ismijali pa smo se nakraju još skoro i posvadjali.

Dok su bili u troje bili su saglasni da neće da odustanu od puta i tu nisam mogao nikoga ubijediti u suprotno. Čak su oni mene ubjedjivali da je to glupost sad zbog jednog sna sve odgoditi i sjediti kod kuće. Riješio sam da Amelu otpratim do kuće i pokušam da je ubijedim na sve načine nasamo kad ostane. Imao sam baš loš predosjećaj i upotrebio sam zadnje mogućnosti da je ubijedim. Na kraju je i pristala da će ostati sutra samnom i da ćemo otići u kino zajedno. Bio sam presretan čto je tako odlučila.

Tu veče sam je čekao pred kinom uzalud. Nije došla ni poslije sat vremena pa sam počeo da prebiram po opravdanjima šta se sve moglo desiti da nedodje. Nije došla više nikada. Sjela je sa njima u auto i sve troje su poginuli na putu za Jajce. Sutradan sam čuo imena poginulih i sve se oko mene srušilo. Zakleli smo se da roditeljima nepričamo ništa tako da sam ostao sada sam i nikome nisam mogao da se povjerim. Zašto me nije poslušala pitam se još i danas. Možda zato sto ni ja nisam bio siguran i sve je to bila samo predostrožnost , neznam.

Da nam snovi mogu pomoći u to sam danas siguran kao što sam i siguran da se od sudbine nemože pobjeći. Mislim samo da mi tada sudbina još uvijek nije odredila da završim sa ovim životom nego da su još uvijek neki ciljevi predamnom koje moram da ispunim.

Svijet nije više postojao za mene , nije bilo radosti i moje Amele , nije ništa više postojalo za mene. Teško je to stanje opisati na papiru jer prva ljubav i smrt neidu nikako skupa. Poslije toga dogadjaja sam se još dugo pitao hoću li ikada više moći voliti. Neznam da li je ispravno reći pitao se nego je možda bolje reći nisam želio više da zavolim.

Izbjegavao sam svaki kontakt i bio sam skoro vuk samotnjak postao. Znam da nije uvijek sve u redu tada što sam radio ali je to bio bijes na sve bijes na izgubljeno koje nikada više nemogu povratiti. Bile su to lude vožnje motorom da sada kad ih se sjetim uhvate me žmarci. To je bilo više igranje sa smrću više izazivanje kao da ni meni više nije bilo do života.

Na moju sreću i to je prošlo jer da sam trebao poginuti tada bi se to i dogodilo. Vozio sam tako sve do jednog dana nisam pretjerao i skoro se zabio pod autobus pa sam se priupitao a šta ja to u stvari radim. Kočio sam tada toliko dugo da mi se činilo da mi je u tih par sekundi čitav moj život pred očima prošao. Gledao sam kako ću podletiti pod autobus i kako će točkovi preći preko mene. Nakon dugog kočenja lupio sam u njegovu zadnju gumu i kao da sam se probudio. Da me nije bilo sramota opalio bi sebi dva šamara da dodjem sebi ali vjerovatno je to bio period kad sam jednostavno morao sebi dati oduška da me tuga neubije sama po sebi

Prva ljubav prikrade se tiho neprimjetno i ostane u nama do kraja života. Ma kako da se završi nekada je se sjetimo i izvučemo je iz mraka na svjetlo dana. Često je dovoljan samo jedan dogadjaj koji nas podsjeti i davno sakrivena osjećanja su opet tu. Moram da vam priznam da ova sjećanja nerado budim ali dao sam jedno obećanje na samom početku moga pisanja ovde i to obećanje želim da ispunim.

Sada je vrijeme da da svoja sjećanja na moju prvu ljubav opet zakopam za izvjesno vrijeme jer onaj ko je na ovaj način gubio ne želi tako često da se sjeća.

Možda baš zato i gledam svoju Almu sa drugim očima. Očima koje žele da vole a ne da gube , nikada više. Zato često znam Almi da kažem – dodji mi ali ne u snove. Tamo neželim nikada da te vidim i još nešto ako te ikada budem istinski molio – poslušaj me. Te suze neželim nikada više da se ponove , nikada.

Neželim da pomisliš da si nečija zamjena , želim da te volim takva kakva jesi i možda mi baš zato srce često zatreperi.

Zatreperi baš zato što još jednom to sve nebih podnijeti mogao.

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht.