Zima je došla , snijeg pada već par dana neprestano , sve krupnije pahulje se lijepe na grane kestena pod prozorom. Morali smo ostaviti Banja Luku I preseliti se za Prnjavor u staru kuću od mojih roditelja. Studentska zadruga slabo radi zimi pa nismo imali dovoljno ni za grijanje a kamoli za hranu. Motor smo morali teška srca prodati I to je potrošeno odavno.
Kako je to čudno kad gledaš kroz prozor pahulje koje polako lete a misli nadolaze I sjećanja se nižu . Biro za rad , nema posla , čak I za fizičkog radnika je problem nešto naći a sa srednjom školom je jedna riječ dovoljna – nemoguće.
Ovdje imamo bar šta jesti I toplo je , ubacujem drvo u tu visoku peć. Moji su nam tada pomogli ali smo imali I obaveze očistiti snijeg svako jutro I posjetiti staru baku na drugom kraju grada unijeti joj vode sa bunara I nanijeti drva da ima do sutra šta da loži. Obično smo joj još malo pravili društvo ,popili kafu koju je pravila na poseban način , onaj način da prija najbolje. I danas kada se nje sjetim pitam se često da li je to bilo zbog bunarske vode ili je jednostavno ona to na svoj poseban način pravila.
Bilo je teško ali je opet I nešto lijepo ostalo , te duge zimske šetnje, igrali smo se u snijegu kao mala djeca, valjali se , grudvali, na kraju mokri sušili sve sa sebe. Naložimo dobro vatru I otvorimo vratanca od peći tako da se odsjaj vatre igra po zidovima , ugasimo svjetlo , vatra pucketa, tiha muzika, sjedimo kraj peći zagrljeni do poslije ponoći. Pričali smo tada o svemu I bez kraja sa nadom u budućnost u beskraju vremena koga smo jedino imali na pretek.
Bilo je tužno jer svijet promjeniti nismo mogli ali je bilo I lijepo dvadesetičetiri sata sa mojom Almom u dugim zimskim noćima samo nas dvoje I samo za nas dvoje , taj mali hladni nosić poljupcima ugrijati u te oči uliti nadu za sutra ,jer sutra će sigurno doći samo šta ce nam donijeti.
Ti dani su prošli I u mojoj duši kao tragovi u pjesku ostali , a srce mi jos uvijek zaigra kad vidim vatru u kaminu I krupne pahulje , a jedino što sigurno znam je da poslije nje drugu zavoliti nemogu.