Manastir Liplje

Krenuli smo na put jednog majskog dana 2013 godine...

 

Manastir Liplje

 

Krenuli smo na put jednog majskog dana 2013 godine  I kao sto to mnogi rade ukljucili navigaciju koja nas je na pocetku vodila asfaltnim putem a poslije makadamskim. Ne znam da li je to bio pravi put ali ako nije bila je najduza precica kojom smo do sada prosli , nekih dvadesetak kilometara  rupa do rupe puta na kojem je moj dorucak stalno pokusavao da nadje  kuda je dosao I da se  vrati nazad. Nakon borbe sa doruckom koji je ostao tamo gdje je bio , na sveopste zadovoljstvo , stigli smo u podnozje planine Borje I do manastira.

   Poslije smo saznali da ima jedan bolji put ali tako je to uvijek ako skrenete na raskrscu desno a mogli ste lijevo , a da jos nesto sam naucio“ ne ukucavajte u navigaciju nikada najkraci put , nego najbolji , prije cete doci na cilj.

 

Na samom parkiralistu brdo auta , pomislil  smo sta je sad , eto naletismo sasvim slucajno na svadbu pa mi je pala na pamet jedna ideja ali o tome nekom drugom prilikom , necemo sada. Naravno da smo provirili kako na fotografa koji je slikao brdo  zvanica isto obucenih u plavo tako I na mladu I mladozenju.

 

Prvi podaci o manastiru Liplje poticu iz druge polovine petnaestog vijeka.  Narodno predanje kaze  da je manastir dobio ime po okolnim lipama , dok drugi opet govore da je dobio ime po travi zvanoj  lipica koja je rasla u ovom kraju. Monasi su po predanju tu  cuvali ovce u tim krajevima a drvenim zlijebovima je mlijeko bilo sprovodjeno u manastir.

Usvojoj istoriji manastir Liplje je vise puta unistavan I paljen ali na srecu nikad skroz unisten. Iz sacuvanih zapisa saznajemo da je u sedamnaestom vijeku , bratstvo ovoga manastira bilo brojno a postojala je  i jako vrijedna prepisivacka radionica. Manastirska crkva u svojoj arhitekturi otkriva Rasku skolu a to najbolje svjedoce i njeni dekorativni elementi na vanjskoj fasadi. Gradjevina je napravljena od lomljenog kamena  a od njenih fresaka nije nadjeno skoro nista. Prilikom obnove osamdesertih godina proslog vijeka po fragmentima fresaka zakljuceno je da je sesnaestom vijeku bila oslikana.

 

 

 

 Nakon velikog Austro turskog rata 1683-1699 godine  manastir je bio zapaljen i opustosen. Konacno je 1965 godine manastir bio i obnovljen i saniran  i obavljeno je i prvo monasenje ,zamonasen je  danasnji episkop Banjalucki Jefrem. Sveobuhvatna obnova  omogucava danas  vjernicima da nadju svoje duhovno utociste.

 

 

Moram reci da mi se manastir svidio kako i atmosfera koja je bila nekako prisutna kako u prirodi okolo tako i u samom manastira. Bila je to atmoosfera tolerancije  ljubavi i mira koja je izbijala iz svega oko nas. Kisa nas je ispratila na putu kuci ali nam nije pokvarila nas posjet , sve smo uspjeli obici i udahnuti dusom , pa ponijeti , bili smo brzi nego kisa.