A73 – GROFOVA ĆERKA

Drucken
Zugriffe: 372

Došla je sa guvernantom u kupatilo gdje je ova naredila da....

Došla je sa guvernantom u kupatilo gdje je ova naredila da skida sve sa sebe i da se ide okupati. Tu je odmah čekala i odjeća ko po mjeri sašivena , popeglana i pod konac složena. Stara odjeća je odmah završila u vatri. Kad je to ugledala bi joj na trenutak žao htjede nešto reći ali se nije smjela buniti. Objašnjeno joj je šta joj je posao i šta mora da radi i pokazana joj je soba. Prvi puta je imala svoju vlastitu sobu i samo za sebe krevet. U tom trenutku se sjetila roditelja ali nije mogla ništa da uradi. Zaspala je na lijepom bijelom krevetu sa suzama u očima.

 Dani su prolazili i polako se navikavala na svoj posao i dužnosti. Na početku se ustručavala velike debele guvernante ali je malo po malo shvatila da to i nije loša žena. Uvijek je bila gruba i nešto gundjala i galamila ali je u duši bila mekša od pamuka. Ako nešto nije u redu izgalami se misliš glavu će ti otkinuti a poslije dodje i donese ti kolač , eto takva je bila. Jednostavno za taj posao nije smjela pokazivati svoje osjećaje inače bi je brzo izbacili. Jedno i najvažnije što grof nije trpio to je bila neposlušnost i zato je strogo kažnjavao.

 Kada je saznao da je vojnik protivno njegovom naredjenju ostavio masnicu na Aninim ledjima odmah ga je kaznio. Dobio je trideset udaraca bičem javno na dvorištu pred svima na onom istom mjestu gdje je prekršaj izvršio. Imao je sreće da mu je to bila prva greška jer bi već bio bačen u tamnicu bez povratka. Ana se bojala grofa baš zbog toga sto je bio tako okrutan i nikome nije ništa praštao osim možda sebi samome.

 Vremenom se zbližila i sa samim grofom , naravno koliko je to bilo moguće , tako da je postala i njegova privatna sobarica. Kao što to obično biva priča je završila u krevetu kod grofa. Nije prošlo dugo i ona je primijetila da je trudna. Bilo je to grofovo dijete. Čim je saznao za to jednostavno ju je izbacio pred kapije grada još prije nego što se stomak mogao viditi.

 Vratila se kod svojih roditelja za koje je to isto bila sramota da se dijete rodi izvan braka. Da bi to spriječili jednostavno su joj našli muža trideset godina starijeg od nje. Taj čovjek u duši nije bio loš i čak je i ćerku koja se ubrzo rodila priznao kao svoju. Ta ćerka je bila moja prabaka. Anin muž je ubrzo i umro. Moja prabaka je brzo rasla i postala djevojka za kojom su se svi okretali.

 Da joj dijete nebi grof odveo kao i nju sakrivala ju je od tudjih pogleda ali to je svakim danom postajalo sve teže i teže. Prabaka se pošla dopisivati sa jednim trgovcem iz Bosne. Njena majka Ana ju je ubijedila da je najbolje da se što prije izgubi iz grofovije i da se uda za bogatog trgovca. Skupili su sve pare što su imali i mlada djevojka je krenula na put. U vozu je saznala da sve to para nije dovoljno ni za pola puta do Bosne. Dala je sve pare što je imala za pola karte.

 Kada je prošla stanica na kojoj je trebala izaći sakrivala se od konduktera dok je nisu uhvatili i izbacili iz voza. Ostala je gledajući voz kako odlazi bez nje. U džepu nije imala ni prebijene pare , gladna i bez nade za dalje. Kiša je počela da pada pa se skupila u ćošku kraj željezničke stanice. Čučnula je i plakala jer nije vise znala šta i kuda. Tada je naišla jedna bogata jevrejka i sažalila se na nju. Zamolila ju je da joj ispriča sta se dogodilo. Sa pažnjom ju je saslušala i pravo se sažalila kad je čula čitavu priču.

 Predložila joj je da podje sa njom i da radi kod nje dok sebi ne zaradi za puta. To je bio baš spas u posljednjem trenutku. Radila je kod te žene par mjeseci i skupila za voznu kartu. Jevrejka ju je zavolila baš kao svoju vlastitu ćerku. Na polasku joj je poklonila staklenu šećernicu koja je sačuvana do današnjih dana. Sva sretna ali pomalo i tužna zbog rastanka sa jevrejkom otputovala je vozom. Našla je svoga trgovca sa kojim se dopisivala. Kada je trgovac uvidio da ona nije bogata jednostavno nije htio da ima posla sa njom više.

 Ostala je opet praktično na ulici. Para za povratak nije više imala a bilo je i opasno vratiti se zbog grofa. Našla je posao kod jednog gazde a pošto je bila mlada i lijepa ubrzo se i udala za njega. Prabaka je ostala tu živiti a priču o njenoj majci znate već. Ona je ubrzo za tim prodala svoje imanje skupa sa svojim bratom i krenula za Bosnu. Majka i ćerka se nikada više nisu vidili.

 Eto to bi bila ukratko priča o mojoj prabaki , vanbračnoj ćerci jednog grofa.

 Djed je spustio čašu na sto i svi su pogledali u mome pravcu. Ma sve mi je bilo jasno da treba vino dosuti. Sjedili smo još jedno vrijeme ne tako dugo ali ipak dovoljno da par puta donesem novu flašu i još malo meze. Neko spomenu još da mi je lijeva ruka prazna pa da ponesem gitaru usput. Vino i gitara , ma nije to tako ni loša ideja. Naravno da mi to nije bilo teško tako da su se ubrzo čuli i tihi zvuci gitare. Djed upita pa zar sutra neidemo za Ljubuški kod moga kolege i treba li da ranije legnemo da budemo naspavani.

 Pitanje je ostalo u zraku jer smo još glasnije zapjevali tako da nam se i djed pridružio. Tačno je da sutra putujemo ali to je tek sutra , danas ćemo još malo da mezimo i zapjevamo.

Sutra je novi dan , nova nafaka……