A06 - SVAKI DAN LJUBAVI NAŠE – DVA SU DANA SJEĆANJA

Zugriffe: 366

Zima je opet idemo sa firmom negdje na tri dana...

Zima je opet idemo sa firmom negdje na tri dana, izlet pod moranjem što bih ja rekao, dolazimo u hotel , silazim na kafu , toliko je ljudi oko mene a ja se osjećam sam , tako prokleto sam , sva ta poznata lica, sva ta gužva, gledam napolje , hladno je, sipam kafu , sjećanja dolaze….
———————————————————————
Zima , snijeg pada nemamo kuda svratiti , ti i ta tvoja crvena pelerina , kapuljača ispod koje krijem ruku , kako je lijepo imati te kraj sebe , sutra moram nazad za Mostar , kako bih želio zauvjek ovako šetati ni zima mi nesmeta kad si tu , daj da još malo sanjamo skupa po ovome snijegu , taj poznati put do tvoje kuće je sve kraći i sve brže prolaze borovi pod snijegom kraj nas a žutu svjetiljku ispred tvoga stana vec vidim, mogao bi lako da je zamrzim što je nisu premjestili još pedeset metara dalje , prodje i ovo veče jos jedan poljubac jos jedan pogled u okretu , odlaziš…..
————————————————————————-
Društvo se povećava dosipam kafu , ma ni ona mi neprija , svi oko mene čavrljaju , neka muzika svira , čekaj , tek sad su mi zvuci gitare poznati… kad si mi tiho rekla bez tebe neću moći……….
—————————————————————————
Ljeto sjedili smo u parkiću na našoj klupi , ti ja i gitara bezbrižni uz pjesmu , imao sam jednu teku sa pjesmama i akordima i obično nismo stajali sa pjesmom do kasno u noć , gledali smo u zvijezde i pitali se koja je naša , kažu da svaki čovjek ima svoju zvijezdu da li je tačno neznam ali mi smo svoju pronašli pa nam je bilo svedno šta drugi pričaju, tada si me pitala da li ću te uvijek voliti i kad nebudeš tu kraj mene , nestigoh da ti odgovorim naidjoše pajkani i valjda im bi krivo sto smo se zagrlili potjeraše nas…..
————————————————————————
Gužva oko mene još uvijek, nemam volje više da sjedim , odgovaram na pitanja sa da i ne na njemackom , reko nešto sam umoran vjerovatno od puta pa odoh da spavam, neznam jesam li se i pozdravio sa svima ali eto me već u sobi , tišina davi , liježem sam , prokleto saaaam , opet pjesma.. šta je život par koraka malo tuge i meraka…..
Malo tuge kaže,a mene nešto pritislo, volio bi da je moja Alma sad tu , netreba mi ni ovaj hotel ni ta nasmijana lica dole što piju i vesele se , treba mi taj prćasti nosić , te oči srne , taj osmjeh , treba mi moja Alma , a da li ću te voliti i kad nebudeš kraj mene …… to prepuštam srcu mome ….a odgovor duša moja zna …a i vi sada