Darije DOBROVOLJSKI
TAMO GDJE LJUBAV POCINJE

Izdavac:
Marketing agencija
„Panda system“ – Krusevac

Ostao sam dužan jednu priču

Kad sam se popeo gore vidim cura ima momka , da kažem razočarenje malo je

Početak jula , lijep ljetni dan , čitavo vrijeme se vozamo bez cilja , jedino što je....

Uzeli smo se i našli sebi jednu malu sobicu u Banja Luci . Nismo ni jedno imali stalni posao nego

Zima je došla , snijeg pada već par dana neprestano....

Zima je opet idemo sa firmom negdje na tri dana...

U Prnjavoru smo još probudio sam se i nešto mi se nespava...

Dobio sam posao u Banja Luci mjesec dana prije nego što će

Došli smo pred bolnicu , samnom je I...

To je bilo veče rastanka , sutra moram u vojsku...

To je bilo veče rastanka , sutra moram u vojsku , nisam nikakva velika slavlja pravio jer to I nije bio razlog za neko slavlje , morao sam I gotovo . Pozdravio sam se sa roditeljima I ovu veče ostajem sa svojom Almom I sinom . Želim da ove trenutke provedemo skupa jer ko zna kaćemo se opet viditi. Morao sam na samu granicu , osamnaest sati vozom , čitav dan puta.

 Sjedimo prehladjeni za stolom Alma ja I tuga , svi u svojim mislima. Daniela smo stavili da spava u ubjedjenju da ce tata brzo doći , a ako bude slušao mamu još brze ćemo se viditi. Kako da objasnim djetetu da idem na dvanaest mjeseci I da nezavisi od mene kada ćemo se opet viditi.

Moram zatvoriti prozor jer mi taj vjetar nosi prašinu u oči i ostati do kraja jak i sebe varati da to i nije tako dugo.

 Februar je I napolju bjesni vijavica kao da ocrtava moga srca stanje , vjetar bjesni i udara od prozore , toliko bi toga jos pričali ali se grlo steže , tišina rastanka sve više pritišće.

Uzimam gitaru , da malo razbijem tišinu. Svirao sam tada one naše stare pjesme iz parka, zvuci sjećanja kraj klupe , dugo , dugo u noć.

 Vrata od dječije sobe se otvaraju , bos u pidžami jos trlja oči i kaze tata pa ti si već došao iz vojske , ustajem , uzimam ga na krilo , tako je i zaspao.

Ponoć je vec tu , krećemo prema željezničkoj stanici. Svaki korak je korak rastanka , auta prolaze gluvo kraj nas , još samo čujem svoje srce kako jače udara.

Voz dolazi , još jedan dugi zagrljaj , kao da pokušavam da ga ponesem sa sobom , još jedan poljubac koji se pamti , sa naporom se odvajam i penjem na voz.

 Otvaram prozor na kupeu i još jednom gledam to malo uplakano lice kako nestaje u noći.

Ostao sam jos tako dugo kraj otvorenog prozora , svjetla su nestajala u daljini , voz je ubrzavao u neizvjesnost …   mrak…….

Svanulo je , vec čitavu noć putujem...